Proslavljeni nogometaš Siniša Mihajlović sahranjen je danas u Rimu nakon što je u 54. godini izgubio bitku s teškom bolešću. Na posljednjem ispraćaju skupilo se mnoštvo ljudi, cijele momčadi Lazija i Bologne te mnošto legedeni srpskog i talijanskog nogometa. Dejan Stanković i Roberto Mancini nosili su kovčeg.
Mihajlović je rođen u Vukovaru 1969. godine. Nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.
Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Ostat će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.
Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.
Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije. Posljednji angažman imao u Bologni, u svom drugom mandatu, a klupu je napustio u rujnu.
Molim da se ne spominje fiktivna nepostojeća reprezentacija Jugoslavije kad se spominju događaji iz vremena od 1991. do 2003. Trudeći se iz petnih žila zadržati nasljeđe državnosti SFRJ, Srbija i Crna Gora su se ujedinile i to 1992. proglasile SR Jugoslavijom. To nema veze s Jugoslavijom do 1990. Reprezentacija Jugoslavije postojala je do kraja 1990. Sve ostale izmišljotine su bile srbijanski politički spin koji je konačno prepoznala i Crna Gora, proglasivši neovisnost od Srbije i te tvorevine 2006. godine. Siniši Mihajloviću neka je laka zemlja.