Domagoj Duvnjak “kriv” je za pogrešnu percepciju Đakova kao rukometnog grada. Međutim, grad u srcu Slavonije s nešto manje od 20.000 žitelja nije ipak grad rukometaša koliko nogometnih vratara! Novi golman Dinama Ivan Nevistić nastavio je veliku vratarsku lozu grada iz kojeg su potekli Pavo Majer, Čedo Maras, Miroslav Žitnjak i Ivan Vargić. Svi su oni u nekom dijelu karijere igrali za Osijek, a izuzev Majera svi su na nogometni put krenuli iz đakovačke Croatije.
Majer – prva legenda Osijeka
Na sada već slavnom muralu na početku Wilsonove ulice koja vodi prema Gradskom vrtu, a s kojeg je iste noći kada je preuzeo Dinamo izbrisano lice Nenada Bjelice, prvi u nizu od pet legendi bijelo-plavih je Pavo Majer, vratar iz Piškorevaca, sela na manje od deset kilometara od Đakova kojem administrativno i pripada. Došao je iz lokalnog Ratara i deset godina je čuvao vrata Osijeka, bio je “jedinica” legendarne i najobožavanije generacije osječkih nogometaša koja je u sezoni 1977./78. napokon izborila povratak u Prvu saveznu ligu na koji su bijelo-plavi čekali 21 godinu.
Svlačionica u Gradskom vrtu s Majerovim umirovljenjem nije ostala bez đakovačkog vratara. Istina, Čedo Maras rođen je u Sinju, ali je od djetinjstva u Đakovu u kojem i danas živi. U Osijeku nije dobio pravu priliku, bio je prvo rezerva Ratomiru Dujkoviću, potom Dušanu Alempiću, a onda i Branku Davidoviću, ali je zato ime i status legende zaslužio drugdje. Bio je uz tada već veterana Miloša Šestića i mlade Sinišu Mihajlovića i Slavišu Jokanovića jedan od ključnih igrača u senzacionalnoj šampionskoj sezoni Vojvodine 1988./89. koju je s klupe vodio Ljupko Petrović. Maras se proslavio obranama kaznenih udaraca, a ta je njegova specijalnost došla do izražaja u sezonama kada je u prvenstvo Jugoslavije uvedeno pravilo da se nakon neodlučenog ishoda utakmice pobjednik dobije izvođenjem 11-eraca.
Maras je, međutim, znao i pucati kaznene udarce i to ne samo u raspucavanjima nakon neodlučenog ishoda.
U sezoni u kojoj je Vojvodina osvojila naslov prvaka preuzeo je odgovornost baš na utakmici protiv Osijeka. Njegov udarac ipak je obranio Žitnjak. O statusu kakav uživa i u novosadskom klubu, ali i među bivšim suigračima potvrdio je poziv Siniše Mihajlovića da nastupi u njegovoj oproštajnoj utakmici u svibnju 2007. Maras se tako našao u društvu legendi europskog nogometa Figa, Ibrahimovića, braće Inzaghi, Stoičkova, Mijatovića... Karijeru je, inače, završio gdje ju je i počeo – u đakovačkoj Croatiji.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća Đakovčanin Miroslav Žitnjak bio je jedan od najperspektivnijih mladih vratara u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegova je bila “jedinica” u svim mlađim reprezentativnim selekcijama čiji je vrhunac bio naslov svjetskog omladinskog prvaka u Čileu 1987. Žitnjak se, međutim, s ostatkom kasnije slavne generacije nije popeo na krov svijeta. Naime, nekoliko mjeseci prije Mundijala dobio je poziv za služenje JNA, a čelnici Nogometnog saveza nisu uspjeli ishoditi raniji otpust iz vojske. U Čileu je tako branio vratar Budućnosti Dragoje Leković, dok je umjesto Žitnjaka u reprezentaciju pozvan Tomislav Piplica. Žitnjak ima i dva seniorska reprezentativna nastupa. I to u dvije različite reprezentacije. Dobio je priliku u prijateljskoj utakmici Jugoslavija – Španjolska, a u ljeto 1992. branio je za Hrvatsku u prijateljskom ogledu protiv Australije. Od umirovljenja je ostao vezan u Gradski vrt u kojem je u posljednja dva desetljeća obavljao više funkcija. Bio je sportski direktor, jedno vrijeme i trener, ali najdulje voditelj Škole nogometa, što mu je i današnja dužnost.
Vargić bio na Euru 2016.
Žitnjak je dugo vremena bio jedini vratar iz Đakova koji je nosio dres reprezentacije, a onda je pod zastavu pozvan Ivan Vargić. Godinama je čekao priliku u Osijeku, bio na posudbi u Vukovaru pa onda čak i u finskoj Honki, da bi u Rijeci doživio vrhunce karijere. Osvojio je kup 2014., dvije sezone zaredom branio u skupini Europske lige, a zabilježio je i tri nastupa za A reprezentaciju, te bio među putnicima na Euro 2016. Poziv u reprezentaciju prije ili poslije stići će još jednom Đakovčaninu, Ivanu Nevistiću koji je ove zime postao četvrti najskuplje plaćeni hrvatski vratar. I Nevistić je dio karijere proveo u Osijeku koji je napustio kao junior u vrijeme kada se nije znalo što sutra nosi u Gradskom vrtu i hoće li klub opstati. Dinamo, inače, pod ugovorom inače ima još jednog vratara rođenog u Đakovu. Kruno Bašić je do 2017. bio u mlađim kategorijama Osijeka kada je prešao u Dinamo. Đakovčani očito imaju golmanski gen.
Đakovo- mjesto ugodnih,poštenih i radinih ljudi. Pozdravljam sve svoje prijatelje.