Jedna od vijesti koja je zatekla nogometne fanatike početkom ovog tjedna bila je da Samir Toplak više nije trener Varaždina. Nakon loših rezultata rekli su mu zbogom, no i sam je svjestan da je trenerski posao takav da ne možeš znati što će biti sutra.
Inače, ako pogledamo cijelu Prvu HNL, ove kalendarske godine trenere je mijenjalo pola lige. Petrović je smijenjen iz Intera iz Zaprešića, Bjelica i Jovičević iz Dinama, Vukas i Tudor morali su napustiti Hajduk, Kulešević Osijek, Istra 1961 otpustila je Jumića pa i Preleca, a iz Gorice je otišao Jakirović.
Istraživanje Međunarodnog instituta za nogometnu statistiku kaže da u posljednjih pet godina proizlazi prosjek od 5,4 trenera po klubu. Istina je da se treneri često mijenjaju i u puno većim svjetskim ligama, ali nas zanima ona naša. Je li to učestalo mijenjanje stratega pokazatelj nedostatka sportske vizije, upitali smo legendarnog trenera Iliju Lončarevića (76):
Toplak je napravio velik posao
– Ne možemo to komentirati kao u vrhunskim svjetskim ligama. Nažalost, imamo jednu nesigurnost, posebno financijsku da bismo mogli o tome razgovarati i primijeniti zakonitosti kao što to možemo u ligama u kojima je financijski aspekt neupitan. Osim toga, svaki klub za sebe i svaki trener za sebe specifičan je, ne može se generalizirati da je običaj u Hrvatskoj da je to tako. Ima i onih koji iskaču s ekstremima, primjer je Hajduk koji posljednjih godina mijenja trenere prečesto i tu nema opravdanja – kaže Lončarević, koji je u trenerskom poslu od 1971. Vodio je Dinamo u nekoliko navrata, Osijek, Goricu, Lokomotivu... Dobro zna kako je to kada klub više ne računa na tebe.
– Kod nas su stvari takve da, što je klub nesigurniji u aspektu financija i opstojnosti, to će se više i češće događati takve stvari. Imaju li naši klubovi viziju i način na koji će doći do onog što žele, mislim da sve više i imaju. Primjeri su i Dinamo, Lokomotiva, Slaven Belupo, Osijek... Zekić je dugo bio trener, imali su mali intermezzo, lutali su, ali opet su se stabilizirali, Rijeka je imala Keka u kontinuitetu. Malo je klubova koji su nesigurni u tome.
Toplak je u Varaždinu bio 10 mjeseci, Bonačić prije njega pet mjeseci, Jovičević je imao kratku avanturu na klupi seniora modrih. Daje li se trenerima ipak premalo vremena da nešto naprave?
– Što se Toplaka tiče, on je u startu napravio velik posao s Varaždinom. Uvijek je tu posljedica da ako klub nije u stanju pomoći logistikom, osnaživanjem momčadi, trener nema šanse nastaviti s rezultatom. To je generalno pravilo koje sam iskusio nekoliko puta. Ako je klub dobio trenera koji je napravio velik pomak u kratko vrijeme, mora mu biti spreman pomoći. No naši klubovi obično nemaju šanse pomoći, ili ne znaju ili misle da je sada ono što je napravljeno Sveto pismo i da se samo mora rasti. Ni biljka ne raste ako se ne gnoji. Ja ću je posaditi, ali netko mora pomoći da je oplemenim.
Treba nam stabilnost
Postoji li uopće neko optimalno vrijeme koje bi trener trebao dobiti da se dokaže?
– Kod trenera koji zna svoj posao vrlo brzo vidi se njegova ruka. Hoće li to brzo donijeti podoban rezultat, to je drugo, ali trebalo bi. Naglasio bih da naših 10 klubova i druga liga moraju doći u financijsku stabilnost da bi se radio dobar posao. Onda kada klubovi budu sigurni i kada osam, devet njih bude konkurentno u borbi za Europu, to će biti pravi posao.
