Rukometna reprezentacija Hrvatske za gluhe osobe osvojila je drugi put za redom zlatnu medalju na SP-u. Prije četiri godine “tihi pakleni” bili su prvi u turskom Samsunu, a ove godine su bili prvi u brazilskom gradu Caxias do Sul.
Za ovu reprezentaciju ovo je bila 15. medalja s velikih rukometnih natjecanja za gluhe osobe. Četiri puta smo bili prvi na Olimpijadi gluhih, četiri puta europski i sada drugi put svjetski prvaci.
- Reprezentaciju sam preuzeo nekoliko mjeseci prije Svjetskog prvenstva. U odnosnu na stručni stožer od prije četiri godine novi je bio i Jakov Previšić. Što se tiče igračkog kadra u reprezentaciju sam vratio 43-godišnjeg Maria Bašića. No, nije on bio naš najstariji igrač. Ta čast pripala je vrataru Deanu Šagovcu koji ima 46 godine i koji je proglašen za najboljeg vratara Svjetskog prvenstva – rekao je Mario Sirotić, izbornik hrvatske reprezentacije gluhih. Turnir se igrao u gradu od 600 000 stanovnika, Caxias do Sulu, nedaleko Porto Alegrea.
- Naravno da sam očekivao medalju. Čak i zlatnu jer sam znao kvalitete ove reprezentacije. Objektivno, medalje se u posljednje vrijeme dijele između Rusije, Turske i nas. Na ovom SP-u nisu došle jaka Njemačka i Danska, te Srbija. Naši susjedi, koliko sam čuo, nisu imali sredstva za tako dalek put i boravak. Mi te probleme nismo imali jer je Savez na vrijeme osigurao novac – istaknuo je naš izbornik.
Na turniru je sudjelovalo osam reprezentacija podijeljenih u dvije skupine Hrvatska je na putu do zlata u skupini pobijedila Rusiju (36:22), Ekvador (36:14) i Kamerun (47:16), te u polufinalu Brazil (36:15). U finalu smo bili bolji od Rusa (29:22).
- Sve utakmice igrale su se u velikoj dvorani studentskog centra. Odaziv gledatelja nije bio baš nešto velik. Možda i zbog toga što su se više pratile utakmice nogometnog SP u Rusiji. Naši nogometaši dali su nam dodatnu snagu i gledali smo svaku utakmicu. Najčešće bismo se okupili u jednom kafiću gdje se inače okupljaju navijali tamošnjeg brazilskog drugoligaša. Kad je Brazil ispao svi su dakako navijali za Hrvatsku. A mi smo uživali – priča Sirotić.
U Hrvatskoj postoji samo jedan rukometni klub za gluhe – Silens, dok primjerice Rusija ima ligu od 14 klubova. Prva tri kluba čak i dobro plaćaju igrače. Igrači naše prve postave uglavnom igraju u klubovima Prve lige, a imamo i jednog profesionalca, Tomislava Bošnjaka koji igra za talijansku Bolognu.
- Sigurno smo po broju medalja jedan od uspješnijih ako ne i najuspješniji kolektiv u momčadskom sportu u Hrvatskoj, što je jako teško jer ljudi moraju shvatiti da je jako teško naći sportaše s oštećenjem sluha. Pogotovu u državi koja ima 4,5 milijuna ljudi – istaknuo je Bošnjak.
I tu je u pravu jer se u Hrvatskoj tek 40 igrača s oštećenim sluhom bavi rukometom.
- Treba uzeti u obzir da većina naših igrača uz igranje rukometa i radi pa su svi morali uzimati godišnje odmore. Ali nisu požalili jer su se vratili doma sa zlatnim medaljama oko vrata – istaknuo je Sirotić koji je trener u rukometnom klubu Buzetu gdje igra i kapetan reprezentacije Oliver Lušić.
Jakov Previšić zaposlen je u Hajduku gdje posljednje tri godine radi i to kao prvi kondicijski trener. To mu, očigledno, ide jako dobro, a koliko ozbiljno pristupa svom poslu vidi se i iz činjenice da je nakon što je počeo raditi s rukometnom reprezentacijom gluhih, naučio i znakovni jezik.
Naše dečke primio je i premijer Andrej Plenković.
Zlatne medalje osvojili su: Marko Prošenski, Antonio Rozić, Ilija Perak, Oliver Lušić, Kristijan Živković, Dominik Žmirić, Tomislav Bošnjak, Pero Jukić, Mario Bašić, Bojan Crnojević, Teo Glumac, Ivan Pajić, Mateo Perak, Dean Šagovac, Nemanja Damjanić, Marjan Turković i Vedran Jakovljević.
Mi Hrvati!!!