Srbin Mihailo Ivanović (71) bio je prvi nogometni trener stranac u povijesti Sjeverne Koreje. Ispričao je što je doživio u toj najzatvorenijoj zemlji svijeta dok je vodio klub pod nazivom 25. travnja.
- Navijači su pjevali Srbija, Srbija kad smo osvojili turnir i bacali su me u zrak, mislio sam da će mi slomiti kralježnicu. Vole nas, ali baš nas vole! Prihvatili su me i zato što smo u Koreju dolazili iz Jugoslavije, gdje je Tito bio predsjednik, a Kim Il Sung dolazio u Beograd, i s njima smo bili u dobrim odnosima. Pa onda ne vole Amerikance, kažu mi: 'Bombardirali su vas!' Mnoge druge stvari ne znaju, ali ovo znaju. Nije slučajno srpski trener bio prvi stranac u zemlji. I po njegovom nalogu Kim Jong Un. Potpisao mi je da dođem, to sam vidio - rekao je Ivanović za Mondo.
Mihajlović kaže da u Sjevernoj Koreji tada nije bilo lige, a da su igrači jako naporno trenirali.
- Oni su sjajni tehničari i napravili smo igru tiki-taka. Pustio sam im snimke Guardiolinog Bayerna, bili su oduševljeni. Iako je jedan pukovnik koji je bio zadužen za nogomet bio protiv toga da stavljam zapadne stvari. Zato sam otišao.
Kaže da je život u Sjevernoj Koreji puno opušteniji nego što se to u zapadnjačkim medijima prikazuje.
- Svaki dan sam provodio nekoliko sati u kafiću koji mi se jako sviđao. Kafić je otvoren 24 sata dnevno. Dan noć! Na početku su djevojke koje su tamo radile bile rezervirane, ali kako sam dolazio svaki dan, a one znaju tko sam i odakle sam, sprijateljio sam se s njima. Jedna malo govori engleski i pitao sam je rade li stvarno cijelu noć, a ona je potvrdila i rekla da tu dolaze i domaći i stranci. Restorani? Puni! Piju, jedu, popiju rakiju, jednom sam je popio i nikad više. Pao sam! Katastrofa koliko god bila jaka.
Što ga se u pola godine koliko je bio u Sjevernoj Koreji najviše dojmilo?
- Ono što ostavlja najjači dojam je Kim Jong Un. Imaju dva kanala, on je na tim kanalima 80 posto vremena, uvijek se priča o njemu. Je li toliki zlikovac kao što se priča, ne mogu znati, ali znam da je Bog tu. Boje ga se, vole ga, poštuju ga, vidio sam i da ima puno turista. Dolaze, mještani ih čekaju, imaju te planine, dolje je pogled na more, odatle im valjda rakete lansiraju rakete.
Sjeverna Koreja ima stadion kapaciteta 144 tisuće gledatelja, a zanimljivo da ima sjajnu žensku nogometnu reprezentaciju.
- Treniraju tamo gdje sam i ja trenirao, u vojnom kampu. Trening koji sam radio je nula u usporedbi s intenzitetom i snagom njihovog treninga. Treniraju pet do šest sati, a navečer kad sam vidio što njihov trener radi u dvorani, ja to ne bih mogao svojim igračima, nema šanse.
- Bilo je kratko, ponudio me cigarama, vidio da pušim, a vidio sam i ja da on puši, žuti mu prsti! Nije htio engleski iako govori bolje od mene, studirao je u Švicarskoj. Prevoditelj je bio tu, ja pričam, on se smješka, kao da čeka prijevod. Rekao sam mu da im natjecanje nije dobro, da moraju prijeći na ligaški sustav, a on je odmah nazvao general-pukovnika, predsjednika saveza, i rekao: 'Sutra sjedni s njim da to završimo, pa da vam može dati ideje'.
