Srpska olimpijka u streljaštvu Ivana Maksimović Anđušić oglasila se nakon stravičnog masakra u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar na Vračaru. Objasnila je što joj trenutno prolazi kroz glavu, ali i kako se u njezinu domu postupa s vatrenim oružjem.
- Mučni dani, mučni treninzi... Zemlja se okreće, život ide dalje, ali svaki metak koji ispalim izaziva mučninu. Zašto je 13-godišnjak vježbao s vatrenim oružjem? Zašto je dijete imalo pristup tatinom pištolju? - pitala se Maksimović Andušić, a zatim nastavila...
- Uvijek sam mislila da je mama griješila što je dijelove tatinog pištolja skrivala po stanu, na raznim mjestima, da nitko ne zna gdje, jer što ako uđe provalnik, a ti se ne možeš obraniti? Vatreno oružje nije za djecu, to nije igra! Djeca u tom periodu počinju gađati, ali samo u streljanama, gdje se gađa zračnim oružjem i uvijek uz nadzor trenera i odgovarajućeg treninga.
Maksimović Anđušić je osvojila stotu medalju za Srbiju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, gdje je osvojila srebro u disciplini trostav.
- Iako bih voljela da moja djeca nauče pucati, možda i trenirati, za sve postoji vrijeme mjesto i oružje primjereno dobi. Čak i ako dijete pokazuje sklonost prema ovom sportu, a nije dovoljno staro... Postoje puške s gumenim mecima, laserske puške i tako dalje. Djeca su naše ogledalo, djeca stječu hobije gledajući nas ili ono što im nudimo. To uvijek trebamo imati na umu, kao i činjenicu da je odgoj i sigurnost djece u našim rukama.
U Srbiji su zbog velike tragedije od petka do nedjelje proglašeni dani žalosti.
