Razvijenost invalidskog sporta uglavnom je slika socijalne i ekonomske razvijenosti države. I dok se kod nas još ponešto i ulaže u jeftinije sportove poput plivanja i atletike, u nekim skupljim sportovima na postolju ne možete vidjeti sportaše iz zemalja poput Hrvatske. Jedan od njih je košarka u kolicima, o kojoj nam je pričao naš dugogodišnji reprezentativac i naš ponajbolji košarkaš u kolicima Ante Štimac:
– Za odličja na Paraolimpijskim igrama konkurirat će samo najrazvijenije zemlje svijeta poput Australije, Kanade, SAD-a. I dok jedna Italija ima tri lige, mi ukupno imamo tri kluba, dva u Zagrebu i jedan u Slavonskom Brodu. Za košarku u kolicima nema sluha, pa nema ni sponzora. Jedna prilagođena kolica, u kojima se osjećate kao da ste u bolidu, stoje do 3500, 4000 eura, a gdje su još dijelovi za njih, jer zbog silnih kontakata u igri ne traju dugo. Osim toga, mora se organizirati prijevoz za desetak igrača, pratnju, ali i desetak košarkaških kolica i isto toliko naših sobnih kolica.
I BIH više ulaže od nas
Kada to čujete, jasno vam je zašto naši košarkaši u kolicima slave svoja dva plasmana u polufinale Europskog prvenstva B divizije. Među njima je redovito i Ante Štimac, koji je sedam godina proveo igrajući košarku u kolicima u Italiji.
– Moj prvi prijelaz bio je odlazak u Cazin, jer u BiH je taj sport puno razvijeniji. Igrao sam još i u Tuzli, a zapazili su me klubovi iz Italije, gdje sam igrao u Padovi, Trstu i Trevisu. A ondje najbolji mogu dobiti i do 3000, 4000 eura mjesečno. Egzistenciju nisam riješio, ali pristojno mogu živjeti. Kao informatički administrator već sam 15 godina na burzi, no sva je sreća da sve to vrijeme mogu živjeti od košarke.
Ima tu i ružnih padova
I košarkašima u kolicima ozljeda može prekinuti karijeru.
– Kod nas najviše stradavaju ruke, ali i ramena, jer sve radimo rukama dok su nam noge vezane za kolica. Ima dosta ružnih padova, a u žaru borbe ima i ružnih namjernih prekršaja.
Pravilo je u Italiji da prva petorka ne smije imati više od 14,5 bodova, igrači imaju između 0 i 5 bodova, a Antina je invalidnost ocijenjena sa 2,5.
– Kao dijete 14 puta sam operiran, zbog problema s lumbalnim dijelom kralježnice, no ja sam to prihvatio kao svoju realnost. Živim normalan život, a odnedavno sam i oženjen.
BRAVO MOMČINO! Svaka čast i možeš biti primjer svima.