Poznavajući namjeru predsjednika Thomasa Bacha (66) da u članstvu Međunarodnog olimpijskog odbora ima što više žena, gotovo je sigurno da će 17. srpnja krovna institucija olimpijskog pokreta dobiti za članicu i prvu Hrvaticu.
S obzirom na to da je predlaže predsjednik osobno, teško je vjerovati da će se članovi Izvršnog odbora MOO-a usprotiviti želji svog šefa, pa bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović (52) možemo gotovo već i čestitati na izboru.
Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a, objasnio je da su četiri sloja članova MOO-a:
– Prvi sloj čine čelnici najjačih svjetskih sportskih saveza, a mijenjaju se onog trenutka kada izgube poziciju u svojoj organizaciji. Drugi sloj čine predstavnici nacionalnih olimpijskih odbora, treći sloj članovi Komisije sportaša koji se biraju na osam godina. I svi oni budu izabrani na određeni broj godina, a jedino nisu tako izabrani oni iz četvrtog sloja u kojem su predstavnici pojedinih kraljevskih obitelji ili političari od ugleda, a gospođa Grabar-Kitarović pripada u tu skupinu.
I baš ta četvrta skupina pokazala se i najotpornijom na pokušaje potkupljivanja prigodom izbora domaćina Olimpijskih igara. Jer, kao što kaže počasni član MOO-a Antun Vrdoljak, ne možete potkupiti sestru engleske kraljice ili pak princa od Monaka. Ali zato možete one koji dolaze iz siromašnih zemalja, često afričkih, ali i azijskih i južnoameričkih, jer oni su, nažalost, često spremni za trgovinu, o čemu u svoje dvije knjige “Gospodari prstenova” piše i britanski istraživački novinar Andrew Jennings.
Nisu samo Afrikanci
A korupcija i potkupljivost obilježja su ljudskog roda od pamtivijeka, pa su prve optužbe za primanje olimpijskog mita dokumentirane još prije 2000 godina. Iako je u moderno doba prvi takav slučaj javno evidentiran tek 1999., čak je i MOO u svom izvješću ustvrdio da se podmićivanje događalo desetljećima.
Tako je rečeno da je jedan prekupac glasova nudio domaćinima 25 glasova (od mogućih 105) za iznos od milijun i 800 tisuća dolara. Štoviše, Švicarac Marc Hodler, dugogodišnji ugledni član MOO-a (od 1963. do 2006.) kazao je da su glasove kupovali organizatori Ljetnih igara u Atlanti (1996.) i Sydneyu (2000.), ali i organizatori Zimskih olimpijskih igara održanih 2002. u Salt Lake Cityju.
– Neki su na tome jako dobro zarađivali, a ja sam propustio priliku da se obogatim. Dotični su nudili više glasova za iznos od pola milijuna do milijun USD, a onaj tko bi na kraju i dobio domaćinstvo platio bi ispod stola između tri i pet milijuna dolara.
Glede Igara u SLC-u, sve je bilo mirno do 24. studenoga 1998. kada je objavljena vijest o kupnji glasova . Vrhunac tog slučaja bilo je isključenje dopredsjednika MOO-a Un-Yong Kima koji je optužen za mito u novcu i darovima od 700.000 USD.
Inače, inkriminirani Un-Yong Kim godinama je bio najbliži suradnik dugogodišnjeg predsjednika Juana Antonia Samarancha (1980.-2001.). A ostao je tako dugo jer je uspio povisiti dobnu granicu članova MOO-a sa 75 na 80 godina, u čemu mu je, lobirajući za tu ideju, naveliko pomogao Kongoanac Jean-Claude Ganga, najutjecajniji afrički član MOO-a, kojeg se spominjalo i u priči o kandidaturi Sydneya. A on je dobio gotovinu, ali i besplatnu medicinsku skrb za sebe i svoju majku, a pribavio bi blok afričkih glasova, no kada su mu predbacili koruptivno ponašanje, ovako je uzvratio:
– Američki novinari govore samo o ljudima iz Afrike. Neki neafrički članovi MOO-a tražili su 700.000 USD da glasaju za Salt Lake City, a vi mene napadate za tih 60.000 USD.
Eto, s takvim je ljudima Samaranch bio blizak suradnik. A negdašnji ministar sporta u fašističkom režimu generala Franca, španjolski markiz koji je to postao ukazom kralja, odlazeći s olimpijskog prijestolja napravio je nepotistički potez. Prije nego što je objavio da se neće kandidirati za još jedan mandat, u MOO je ugurao svog sina Juana Antonia Samarancha juniora.
Inače, u slučaju Igara u Riju 2016., ispitano je devet članova MOO-a, među njima i olimpijske legende kao što su skakač s motkom Sergej Bubka i plivač Aleksandar Popov. Njihova je imena u iskazu spomenuo bivši guverner savezne države Rio de Janeiro, Sergio Cabral koji je kazao da je Lamineu Diacku, tadašnjem šefu IAAF-a, platio dva milijuna dolara da kupuje glasove.
– Nakon što je jamčio do šest glasova za 1,5 milijuna USD, Diack je ponudio još ako mu damo dodatnih pola milijuna dolara, što smo i učinili – kazao je Cabral koji je osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu radi dokazanih optužbi ne samo za korupciju nego i za pranje novca i reket.
Čini se da se senegalska obitelj Diack specijalizirala za kupoprodaju olimpijskih glasova jer tragovi sada vode i do Pape Massate Diacka, sina Laminea Diacka. A on je, gle čuda, bio konzultant IAAF-ova odjela za marketing kroz koji su se vrtjeli milijuni sponzorskih dolara. I stoga ne čudi što su obojica baš ovih dana nepravomoćno osuđena na zatvorske kazne od po četiri odnosno pet godina.
U priči vezanoj za tatu i sina Diack našao se i bivši svjetski sprinterski prvak i četverostruki srebrni olimpijac Frankie Fredericks. No, slavni Namibijac brani se da je svojih 300 tisuća dolara primljenih od Diacka juniora na dan kada je Rio dobio domaćinstvo zaslužio za konzultantski rad. Iako inzistiraju na presumpciji nevinosti slavnog atletičara, u MOO-u su ipak odigrali na sigurno pa su Fredericksa “oslobodili” obveza rada u inspekcijskim skupinama koje su obilazile Pariz i Los Angeles kao domaćine Igara 2024. i 2028.
Domaćinstvo kupio i Tokio?
Članovi MOO-a su uz gotovinu kao cijenu za svoje glasove tražili od gradova kandidata za domaćina Igara i automobile, nekretnine, lake žene, liječničke usluge, stipendije za svoju djecu, poslove za rodbinu, plastične operacije...
Najnovija afera vezana je uz dodjelu Igara Tokiju. Upleten je i predsjednik Japanskog olimpijskog odbora Tsunekazua Takeda, inače član MOO-a i šef njegove marketinške komisije.
Njega se sumnjiči da je ovlastio izvjesnog Haruyukija Takahashija da s milijunima dolara Tokiju osigura domaćinstvo Igara 2020. A dotični je te 2013. “poslovao”, pogađate, s obitelji Diack na čiji je račun uplatio dva milijuna dolara preko jedne njima bliske konzultantske tvrtke. Kao potencijalni poticatelj na kupnju glasova, Takeda je morao napustiti obje funkcije.
Kada sve te slučajeve prouči – a bilo bi dobro da se što bolje informira o svijetu u koji će zakoračiti – bivša hrvatska predsjednica morat će se paziti koruptivnih ponuda. Jer, kao što je rekao novinar Andrew Jennings, “MOO jest isključio neke korumpirane članove, no ne vjerujem da se riješio svih takvih”.
>> Samo još tri osobe na svijetu znaju što i ovaj Hrvat, pogledajte kako to radi!
povedi sa sobom svoje severinu veljaču saranavku i tu kompaniju srednjeg prsta