Što je u nogometu ostalo iza trenera svih trenera i počasnoga izbornika Hrvatske, nikad prežaljenoga Miroslava Blaževića? Osim trofeja, medalja, priznanja, dramatičnih spašavanja klubova od prvoligaškoga ispadanja, pa i ponekoga posrnuća, Ćirina ostavština niz je zvučnih nogometnih imena koja su u različitim razdobljima svojih karijera učili od travničkoga trenerskoga genijalca, a potom i sami postali vrhunski i trofejni treneri.
Brojni na Mirogoju
Pogledajte ova imena: Vlak, Zajec, Kranjčar, Štimac, Soldo, Bilić, Prosinečki, Niko Kovač, Deschamps, Mamić, Jurčić, Tudor... Malo je stručnjaka koji se mogu pohvaliti da su "odgojili" ili barem utjecali na trenerske karijere tolikoga broja internacionalaca koji su nastupali na svjetskim ili europskim prvenstvima. Brojni među njima znali su to cijeniti i prekjučer su se na Mirogoju oprostili od Ćire...
Krenimo od Dinama: Ćirini maksimirski učenici, pokojni Cico, Marijan Vlak, Zvonimir Soldo i odsutni Zoran Mamić zajedno su donijeli plavima osam naslova prvaka te tri plasmana u Ligu prvaka. Marijan Vlak u svojemu se govoru na komemoraciji prisjetio kako su Blaževićeva pojava i metode oblikovale šampionsku generaciju iz 1982. godine, pa je u tom duhu i vodio momčad koja je 1997. godine pregazila Partizan, a 2000. godine osvojila naslov prvaka.
Ne zaboravimo i da je legendarni kapetan plavih Velimir Zajec, za kojega je Ćiro tvrdio kako mu je u najznačajnijem razdoblju njegove karijere bio 'produžena ruka na travnjaku', još uvijek Dinamov rekorder po broju pobjeda (2) i osvojenih bodova u Ligi prvaka (7). I bio je prvi hrvatski trener koji je dobio posao u engleskom Premiershipu, kada je 2004. godine bio preuzeo Portsmouth.
Idemo dalje: sedmorica osvajača bronce u Francuskoj 1998. godine ostvarila su ili ostvaruju zapažene trenerske uspjehe: Igor Štimac, Slaven Bilić, Robert Prosinečki, Zvonimir Soldo, Igor Tudor te spomenuti Jurčić i Mamić.
Na primjer, Štimac je još uvijek posljednji trener koji je s Hajdukom osvojio naslov prvaka (2005.), nakon toga vodio je među ostalim i hrvatsku reprezentaciju, a sada je jedan od najdugovječnijih izbornika reprezentacije Indije. Slaven Bilić, također Ćirin sljedbenik, poput svoga učitelja vodio je Hrvatsku na dvije svjetske smotre, jednu (poput slavnoga Šefa) i promašio, a spada među najuglednije hrvatske trenere u Europi.
Deschamps i Le Guen
Robert Prosinečki kao trener ima jedan trofej, Kup s Crvenom zvezdom, a vodio je dvije nacionalne reprezentacije, Azerbajdžan i BiH. Zvonimir Soldo, koji je kod Ćire debitirao u vatrenima, s Dinamom je kao trener osvojio dvostruku krunu (2008.), a imao je angažman kao šef struke bundesligaša Kölna.
Nesuđeni vatreni iz Francuske, također Ćirin debitant, kasnije dugogodišnji kapetan vatrenih Niko Kovač, do svoje 52. godine već je vodio četiri kluba u ligama petice, Eintracht Frankfurt (s kojim je osvojio Kup), Bayern (dvostruka kruna), Monaco i Wolfsburg te Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Igor Tudor bio je na SP-u 1998. drugi najmlađi reprezentativac (iza 19-godišnjega Šerića) kojega je Ćiro poveo u Francusku, a danas je hit-trener francuskoga prvenstva na klupi Marseillea. Ako ništa drugo, Tudor je od frankofonog Ćire mogao naučiti nekoliko prigodnih nogometaških fraza na francuskom jeziku.
I među Blaževićevim učenicima s Europskog prvenstva 1996. krije se jedan trofejni trener: Nikola Jurčević s Dinamom je 2004. godine osvojio Kup.
Naravno, Zlatka Dalića ne možemo svrstati u igrače reprezentativnoga kalibra, jer on i sam priznaje da to nije bio, ali utoliko njegovi pothvati s vatrenima imaju još veću težinu. Dalić nije bio Ćirin igrač, nego pomoćnik i sportski direktor, a očito je oduvijek imao odličnu moć zapažanja, pronicljivost i sposobnost pamćenja pa je na njega Blaževićev utjecaj bio najveći. Uza sve to, Dalić je već rođenjem stekao jedan preduvjet da ostane upamćen kao trener svih trenera broj 2; naime i on je poput svoga mentora Ćire – Bosanac.
Ćiru je za šefa u reprezentaciji imao i Branko Ivanković, također neproslavljen kao nogometaš, ali trener koji će nakon ere s Ćirom postati prvakom u tri zemlje, Hrvatskoj, Kini i Iranu.
Na kraju, značajnih i uspješnih o Ćirinih trenerskih followera ima i po drugim svjetskim meridijanima. Najpoznatiji od njih svakako je francuski izbornik Didier Deschamps, kojega je Blažević upoznao kao 20-godišnjega nadarenoga nogometaša u Nantesu. U toj sezoni 1988./1989. Ćiro je najpoznatijem DD-u francuskog nogometa dao kapetansku vrpcu, a Deschamps je kao Ćirin učenik osvojio titulu svjetskog prvaka u Rusiji.
U Blaževićevoj momčadi Nantesa igrao ie francuski reprezentativac Paul le Guen, kasnije izvanredan trener koji je s Lyonom osvojio trio naslova prvaka.
I na kraju, Švicarac Lucien Favre bio je sredinom sedamdesetih Ćirin igrač u Lausanne Sportu, a kao trener ima dvije titule sa Zürichom. Također, i čuveni Iranac Ali Daei, kojega je Blažević vodio u nacionalnoj momčadi, kao trener potpisao je jedan naslov u svojoj zemlji, 2007. sa Saipom.
Svaki od ovih trofeja, makar i simbolično, nosi Ćirin potpis.
