Nakon panela trenera ekipnih sportova u sklopu Godišnje konferencije HOO-a održan je i onaj na kojem su sudjelovali stručnjaci koji čine stožere sportaša pojedinaca kao što su Edis Elkasević (trener Sandre Perković), Srećko Šuk (trener Damira Martina) te kondicijski stručnjak Pero Kuterovac i mentalni trener Igor Čerenšek.
U funkciji moderatora panela, prof. dr. Igor Jukić, ravnatelj Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme, otvorio je ovu stručnu seansu s trenerom (i zaručnikom) Sandre Perković:
– U naumu da nam natjecateljski dan bude rutina, plan za isti radimo večer prije i do dolaska na stadion o natjecanju se ne razgovara. A u onom vremenu iščekivanja Sandra se druži s ljudima koji imaju pozitivnu energiju. Recimo, neće ići ručati s nekim tko je u tremi, velikoj nervozi. Ovo nam je 12. godina na relaciji trener – sportašica i ona nikad neće reći da je nervozna, nego će mene pitati: "Što si nervozan?"
GALERIJA Sandra Perković slavila na Hanžekovom memorijalu
A mentalni trener Čerenšek odmah je u tome prepoznao sljedeće:
– Mnogi ljudi imaju tendenciju raditi projekcije vlastitog stanja na druge ljude. To je vrlo čest mehanizam. To može biti problem ako sportaš uz sebe nema trenera koji to zna prepoznati i zna se s tim nositi.
Stari filmovi za sate smijeha
Na dan finala podrška sportašu je jako bitna, ali se ona može izraziti i šutnjom kao što je to naveo Damšin trener Srećko Šuk.
– Na Olimpijskim igrama u Riju, na dan finala, vozili smo se busom do regatne staze nekih 50-60 minuta. Kada sam pokušao reći Damiru kako bi trebao veslati, rekao je: "Znam ja što treba" i na koncu je osvojio srebro. Mi taj dan pokušavamo mislima jedan drugome nametnuti što želimo, a na koncu je on lakše podnio onih nekoliko tisućinki, koliko mu je nedostajalo do olimpijskog zlata, nego što se meni činilo.
Za te Olimpijske igre, a to čini i za Pariz, Damšu je kondicijski pripremao Pero Kuterovac, koji je govorio o pogreškama vezanim uz dan nastupa koje sportaši znaju činiti.
– Sportaši koji imaju rane nastupe ne ustaju dovoljno rano. Fiziološki, biokemijski, morate biti budni pet sati prije utrke. Ako vam je utrka u 9 sati, morate ustati u 4 ujutro. Tu padaju mnogi, prekasno se bude i u utrku ulaze nedovoljno razbuđeni. Osim toga, posljednji obrok mora biti četiri sata prije utrke.
VEZANI ČLANCI:
A koliko je važna popodnevna užina, takozvani snack? O tome je govorio Edis Elkasević:
– Od popodnevnog sna Sandra se razbudi energetskom pločicom ili proteinskim šejkom. Vitamine, koje joj posloži nutricionistica Mimi Vurdelja, pije uz obroke, a prije natjecanja pripremim joj tri-četiri bočice elektrolita.
Na što se na dan natjecanja svodi komunikacija između Edisa i Sandre?
– Ona se svodi na minimum. Tek kada dođemo na stadion, pričamo o natjecanju, a sva komunikacija do tada obično nije vezana za sport. Ona taj dan traži druge teme, a ako je u blizini netko to bi baš pričao o treningu ili natjecanju, ona se makne.
Koje su posebnosti komunikacije na dan natjecanja, bilo je pitanje Čerenšeku.
– Ključ je u poznavanju sportaša i rutinama koje mu odgovaraju. Mentalna priprema mora biti prilagođena i dobro tempirana. Primjerice, u vrijeme priprema za taj Damšin sjajan olimpijski nastup gledali su se stari jugoslavenski filmovi kako bismo imali što više trenutaka smijeha. Analize treninga i forme dok traje natjecanje su suvišne. Predvidljivost je uvijek puno bolja nego neizvjesnost, sportaš se uvijek bolje osjeća kada zna što ga očekuje. Meni je zanimljivo vidjeti da sportaši, vjerujući u svoje procedure, samim time podižu svoje mentalno stanje.
VEZANI ČLANCI:
I erotika kao sredstvo motivacije
Spomenutom mentalnom treneru, i auditoriju, Srećko Šuk je ispričao primjer kako se motivirao 16-godišnjak iz njegova kluba (VK Croatia).
– Taj dečko nije bio nešto posebno tehnički utreniran, no vratio se s prvenstva s medaljom pa nam nije bilo jasno kako je to uspio. On nam je kazao da mu je neka djevojka rekla: "Ako dođeš prvi, bum ti dala" i dečko je pobijedio. Jesu li takve metode dopuštene?
– Jesu, ako funkcioniraju, onda su poželjne – odgovorio je sa smiješkom mentalni trener, kojem se postavilo i pitanje treba li sportaš pojedinac biti uključen u program treninga.
– Postoje sportaši koji se time ne žele zamarati, ali i oni kojima je važno biti uključen pa i do razine periodizacije treninga, i to je obično netko iskusan i educiran. Interes sportaša za to ne znači nužno i nepovjerenje prema treneru.
VEZANI ČLANCI:
Kako izgleda Sandrinih nekoliko sati prije nastupa?
– Uvijek idemo na onaj bus koji ide pola sata ranije nego onaj koji je optimalan tako da nema straha da će zakasniti ili da neće stići napraviti sve svoje rutine prije nastupa. Ako je dobra na zagrijavanju, mi ga skratimo, a ako traži ekstra hitac, napravit će ga da uđe sigurnija u natjecanje. U tom smislu, kad me pita koliko je daleko, katkad i slažem.
Dobro zagrijavanje jedan je od ključeva uspješnog nastupa, o čemu je govorio Pero Kuterovac:
– Pravovremenost je važna. Ako se zagrijete i ohladite, niste ništa napravili i u tom slučaju je najteže zagrijavati tenisače koji, ako ne igraju prvi meč dana, nikad ne znaju kada će im točno započeti meč. U vaterpolu problem mogu biti oni igrači koji ne startaju utakmicu i zato sam umjesto ogrtača prvi uveo parke jer su tako manje gubili temperaturu tijela.
