Mislio sam da će to biti kurtoazni intervju nekoga koga svi mi više smatramo Hrvatom nego što se on takvim osjeća. No, srećom, prevario sam se. Isplatilo se doći u Denver i razgovarati sa slavnim kanadskim hokejašem Joeom Šakićem, karizmatičnim sportašem koji je neprestano prekidao intervju raspitujući se o Hrvatskoj.
Počeli smo razgovarati u svlačionici njegova Colorado Avalanchea, nakon utakmice sa Chicagom. Prekinuo je moje objašnjavanje tko sam i za koga radim pitavši me kako se zovem i gdje živim.
- Ime mi je Dražen, ali bojim se da vi to ne možete izgovoriti?
- Varate se - uzvratio je izgovorivši moje ime s gotovo nezapaženim otklonom. Potom sam se uvjerio da zna i kako se pravilno izgovara njegovo prezime, a ne Sakik, kako ga izgovaraju svi oko njega.
Intervju smo radili sutradan, nakon njegova treninga. Za sebe je rekao da ne govori puno, da je pomalo povučen, no ni u jednom trenutku nisam osjetio da želi prekinuti konverzaciju. Štoviše, dojma sam da se čak i emotivno unio u razgovor. Uostalom, imao je čak i potrebu da me upozna sa svojom majkom Slavicom (djevojački Šebalj), koja mu je taj dan doputovala u posjet iz njegova rodnoga grada Vancouvera.
Doduše, sam se nije mogao sjetiti iz kojeg je točno ličkog mjesta rodom majka (Brinje), ali je zato znao da mu je otac Marijan rodom iz Studenaca kod Imotskog.
- Velika mi je želja, najkasnije kada završim karijeru, a možda i prije, kada mi djeca još malo porastu, da posjetim Hrvatsku. I moja supruga Debbie to bi jako htjela. Želimo napraviti turneju po Hrvatskoj, obići ponajprije Zagreb, gdje živi sestra moje majke, te Dubrovnik i otoke.
- Kako i gdje su se upoznali vaši roditelji?
- U Vancouveru ima mnogo Hrvata. Otac je došao sam, sa 17 godina, poslije II. svjetskog rata, a majka je došla nekoliko godina kasnije, sa svojim ocem.
- Kako su vaši roditelji u početku zarađivali za život?
- Otac je bio stolar i građevinar, a majka je radila uredski posao. Oboje danas imaju problema s leđima i u mirovini su.
- Uostalom, s obzirom na vašu zaradu, danas i ne moraju raditi. Imate još brata i sestru?
- Brat Brian bio je hokejaš, a sada radi u jednoj kompaniji u Vancouveru. Sestra Rosemary bila je nadarena klizačica. Čak je bila i juniorska prvakinja Kanade, no onda je slomila nogu, pa je danas klizačka trenerica.
- Znate li kojeg hrvatskog sportaša osobno?
- Sreo sam ljude iz hrvatske skijaške ekipe na ZOI u Naganu. Tada smo razmijenili značke. Upoznao sam i neke hrvatske hokejaše.
- Koliko znate o hrvatskim sportašima i njihovim uspjesima na međunarodnoj sceni?
- Goran je bio spektakularan na Wimbledonu, ali i poslije. Sjećam se njegova skidanja i skakanja u more. Gledao sam i nastupe Jelene Kostelić u Salt Lake Cityju.
- Nije Jelena, nego Janica.
- U redu. Uglavnom, čudesno je to što je napravila. Ponosim se tim njezinim trima zlatnim medaljama, govorio sam to i svojim kolegama u kanadskoj reprezentaciji. Janicu bih volio i osobno upoznati. Usto, u NBA ligi uočio sam značajne uloge Kukoča i pokojnog Dražena.
- Jesu li vam za oko zapeli i nogometaši?
- Naravno, gledao sam većinu njihovih utakmica na SP-u u Francuskoj. Uživao sam u njihovu uspjehu. Nakon toga sam kao dar dobio Šukerov dres, a poslije su čak i mene neki suigrači počeli tako zvati. Nažalost, ove su godine hrvatski nogometaši na SP-u razočarali.
- Koliko znate hrvatski jezik?
- Gotovo ga više i ne upotrebljavam, no razumjeti još nešto mogu. Do vrtića nisam znao ni riječi engleskog, a onda se sve preokrenulo. U našoj kući se tada govorilo samo hrvatski, a sada sam ga pomalo zaboravio. Zato se nadam da ću, kada posjetim Hrvatsku, nešto od jezika ponovo naučiti. No, mogu se pohvaliti da sam naučio neke hrvatske riječi od moga suigrača Stevea Renprachta, čiji je otac Hrvat.
- Kako vas zovu u svlačionici?
- Većinom me zovu Croat, a neki i Suker. Za neke sam i Saks.
- Znate li nekog drugog značajnog hokejaša hrvatskih korijena?
- Znam za braću Mahovlić, Franka i Petera, no oni su davno završili karijere.
- Bili ste kao školarac dobar matematičar, pa mi kažite, u postocima, koliko se osjećate Hrvatom?
- Matematika je bila jedino u čemu sam bio dobar. Osjećam se pola Hrvatom, pola Kanađaninom. Znam da sam rođen u Kanadi, no moji su roditelji Hrvati, ja sam hrvatske krvi. Zapravo, osjećam se vrlo hrvatski.
DENVER Razgovarao i snimio Dražen BRAJDIĆ
