Lijepo je iza sebe imati iskustvo s velikih natjecanja, a ja sam imao tu sreću da sam bio na EP-u u Engleskoj i na SP-u u Francuskoj i to mi je jako pomoglo kad sam kao izbornik Irana išao na SP 2006. u Njemačku.
Opasnost od ozljeda
To je iskustvo jako važno i vidim da su ga sa sobom donijeli Niko Kovač i Davor Šuker. Naime, znali su koliko reprezentaciji treba mir, koliko igrače treba zaštititi od razvlačenja po kojekakvim primanjima, od raznoraznih marketinških aktivnosti, snimanja reklama, ali i od medija, koji su, vidim, vrlo susretljivi. Imam nekako dojam da se stvorila dobra atmosfera ne samo u reprezentaciji nego i oko nje, a to je jako važno za uspjeh.
Kovač i Šuker smanjili su sve aktivnosti još dok su bili u Austriji, a i ovdje u Hrvatskoj. Bili su na kraju samo kod kardinala Josipa Bozanića te su se s kolegama nogometašima družili na dodjeli nogometnog Oscara. I to je bilo dobro, čak i motivirajuće, nisu ih puno gnjavili, mogli su s njima porazgovarati i iz toga izvući samo korist. To doziranje izlazaka igrača u javnost napravljeno je jako dobro, slično sam i ja radio s Iranom. U toj je zemlji ljubav prema reprezentaciji golema, euforična, i morao sam štititi igrače od tih vanjskih, destabilizirajućih faktora. Hrvatski su igrači vrlo otvoreni, rijetko će odbiti nekakve akcije, a kad bi odbili intervjue, kamere, navijače, ispali bi nesimpatični, pa je Kovač sve to preuzeo na sebe, zabranio je stalnu komunikaciju i tako pomogao dečkima.
Put u Brazil dobro je planiran, igrači su došli ondje devet dana prije prve utakmice, to je dovoljno vremena za aklimatizaciju i prilagodnu na vremensku razliku. Liječnici kažu da za punu prilagodbu treba za svaki sat vremenske razlike po jedan dan. Liječnici znaju kako tu prilagodbu ubrzati pa mislim da će naši igrači biti spremni za pripremnu utakmicu s Australijom.
Dolaskom u Brazil Kovač treba dozirati treninge, nakon dugog puta, vremenske razlike i umora, prvih par dana je najopasnije vrijeme za ozljede. No, treba polako ulaziti u natjecateljski ritam. Imamo jako dobru reprezentaciju, odličnu atmosferu u momčadi i oko nje, ovo je sjajna generacija kojoj fali jedan veliki rezultat i vjerujem da je došlo vrijeme za njega.
Složio sam videozid
Jako bih se veselio kad bi ti dečki doživjeli ono što smo mi doživjeli 1998. u Francuskoj. Prošle noći gledao sam snimku utakmice Hrvatska – Njemačka (3:0) i vratile su mi se sve emocije. Dok smo bili u Francuskoj nismo imali osjećaj kakva je euforija u Hrvatskoj, a kad danas to gledam, krenu mi suze. Volio bih da dečki to osjete, a nama preostaje da im ovdje pomognemo pozitivnom energijom. Ja ću navijati u svom sportskom centru u Varaždinu. Postavio sam videozid 2x3 metra i bit će ondje ludnica kao na utakmici.
>> Paprene cijene u Brazilu: Pizza stoji 100 kuna, kava 20, pivo 30, špageti 88
Zašto nam Šuker pokazuje svoju crvenu partijsku knjižicu?