Supertalentirani hrvatski klinci iskaču sa svih strana, teško je i pohvatati sva nova lica zbog brzine kojom se pojavljuju. Čas jedan zaigra u NHL-u, drugi pobijedi Rafaela Nadala, treći vozi brže veleslalom od Ligetyja i Hirschera, tenisačicu pobjeđuje na Wimbledonu... Svaki tjedan – klinac jedan. Ne žalimo se, blistava je budućnost našeg sporta, provest ćemo (i) sljedeće desetljeće stišćući ruke i veseleći se uspjesima Hrvata. Međutim, na putu tako mladih sportaša do svjetskog vrha postoje zamke.
Jedvaj: Ne smiju poletjeti
– Izrazito talentiranima nije dobro zarana iskazivati status posebnosti, već odnos prema njima treba biti normalan. Osim toga, pohvale njima ne bi smjele biti općenite, već vrlo precizne – upozorava ugledni sportski psiholog Amir Zulić. Opasnosti predstavlja sportaševa okolina, treneri, navijači, prijatelji, mediji pa čak i članovi obitelji.
– Biti roditelj vještina je koja se uči, a kamoli biti roditelj vrhunskog sportaša. Bilo bi dobro kada bi roditelji bili nenametljivi suputnici u karijerama i emocionalna potpora. Važno je da se oko njih ne napuhne neprirodan balon hvaljenja preko kojeg mladi doživljavaju sebe. Bilo bi dobro da imaju i druge sfere u kojima će im ljudi priznavati da su dobri.
Zdenko Jedvaj, otac Tina Jedvaja, smatra:
– Glavno je da klinci ne polete i ne pomisle kako su bogovi, niti ne smiju pomisliti kako su zbog nešto više novca od drugih zbog toga i bolji. Cilj im mora ostati sport i uspjeh. a nikako novac. Usto, dijete mora i voljeti to što radi, mora željeti uspjeh – kaže Jedvaj, i sam nekad sjajan branič Veleža, Zagreba, Rijeke...
Neki su mladi lavovi na svom putu i nestrpljivi.
– Borna bi sve želio preko noći. A ja mu stalno govorim, polako, idemo korak po korak – tako je trener Goran Ivanišević pripremao svog pulena tenisača Bornu Ćorića. Uspjeli su, Zagrepčanin je nakon toga "skinuo" spomenutog Nadala.
– Sport je odricanje, ali i konstantnost. Mogu vam proći dan ili dva lošije forme, ali nakon deset dana ako niste dobri, više ne računaju na vas – dodaje Jedvaj.
Sam sa 15 godina u Finskoj
– Da bi uspio u hokeju, Borna je sa 15 godina morao otići u Finsku. Bio je posve sam u nepoznatoj zemlji, u početku je i plakao, no brzo je očvrsnuo jer hokej mu je sve u životu – rekao je tata Vlado Rendulić, a tata Jedvaj dodao:
– Sina nikad nisam trebao ni buditi ni govoriti mu "moraš na trening". Svaki me put čekao spreman, moje je bilo samo upaliti automobil i odvesti ga u Maksimir.
A što je s menadžerima koji sve ranije ulaze u živote sportaša?
– Mladi moraju ponajprije uživati u onome što rade i u usavršavanju, a ne razmišljati koliko će zaraditi. Treba ih usmjeriti na zadovoljstvo, a ne na vanjsku nagradu jer svatko tko ih uvjerava da je novac mjerilo sreće ne čini mu dobro – ističe psiholog Zulić.
No, problem je i novac koji država i sponzori ulažu u sport.
– I u ovoj teškoj financijskoj situaciji imamo odličnu mladu generaciju skijaša. Treba izdržati tri ili četiri godine i imat ćemo opet nekoliko vrhunskih skijaša. Ivica i Janica neće se ponoviti, ali imat ćemo skijaše koji će biti na vrhu – najavljuje Vedran Pavlek. Problema ima mnogo: pritisci, javnost, mediji, očekivanja, podrška države... A kako sačuvati dragulje, buduće najbolje na svijetu, a da u želji i surovom svijetu profesionalizma ne izgore? Radi sebe, ne novca ili titula. Tu je prava mudrost...
Mali Jedvaj je vec sada zasluzio igrati u prvoj postavi A selekcije ! Takvog igraca trebamo !