Dinamo je, eto, opet osigurao europske utakmice barem do prosinca, Dinamo je opet ostvario svoj minimalni cilj, a i dalje je u utrci za glavnim ulovom, Ligom prvaka.
Ante Čačić, trener kojeg smjenjuju iz sata u sat, trener kojem je najveća mana što je zagrebački dečko, “dinamovac” i nikad nije bio veliki igrač (za razliku od, recimo, Mourinha...), strpljivo sve to guta i gura plava kola uzbrdo. I nema “Sizifov učinak”, štoviše gurnuo je ta preteška kola nadomak eldorada, iako se u ključnoj utakmici protiv Sheriffa svjesno odrekao neprofesionalnih Sammira i Pokrivača, pokazavši tako da ne postoji pojedinac koji bi se mogao uzdignuti iznad Dinama.
Scenariji opskurnih tipova
Ni pojedinac, ali bogme ni skupina. Pa čak ni ona skupina razularenih huligana kojima je gradonačelnik Milan Bandić dao elitni prostor u centru grada, u kojem ti opskurni likovi smišljaju scenarije kako nauditi klubu za koji, kao, navijaju! Odavno znamo da im je Dinamo samo krinka za surovi huliganizam i svaki je njihov primitivni čin usmjeren isključivo zadovoljenju nenormalnih potreba divljaštva, a za klub im se živo fućka. Najblaže rečeno...
I usput, unatoč prijetnjama koje su mi stizale “okolnim kanalima”, nastavit ću tu borbu protiv huligana koji su okupirali sjedište onih pravih Bad Blue Boysa. Onih BBB-a – i u ime njih i njihove (naše) djece – koje smo kasnih 70-ih i ranih 80-ih osnivali Ayala, Sandro, Ličan, Crni, Šafa, Ćos, Dugi, Škot, pa moja malenkost, potom su dolazili Hasan, Bruno, Bubi, Zlodi, Neno, Macko, David, Sarma, da ne nabrajam dalje, jer se sigurno već i uvrijedio netko koga nisam spomenuo.
Nikad Dinamo protiv sebe nije imao maksimirski sjever i maleni dio istoka kao na utakmicama s Ludogorcem i Sheriffom. Plavi su, umjesto “12. igrača s tribine”, u svom Maksimiru suočeni sa svojim mrziteljima i treba im dodatna mentalna snaga da bi igrali u takvom bolesnom ozračju. A sve je to izvrsno sročio jedan naš čitatelj (podaci su, naravno, poznati redakciji), koji se javio mailom nakon utakmice sa Sheriffom.
Balavci bez imalo srama
Umjesto, zaključka, dakle, evo stavova tog istinskog Dinamova navijača, potpisujem svaki zarez u tih nekoliko rečenica i sretan sam što većina pravih Dinamovih navijača diže glas protiv divlje manjine koja neće još dugo terorizirati više ne baš tako šutljivu većinu! Dakle: “Žalosno je kad dođeš s djecom na istočnu tribinu i onda moraš bježati i spašavati ih od šačice probisvijeta koji bacaju baklje i izazivaju nerede. A vi, balavi seronje koji to radite, NE VOLITE UOPĆE DINAMO! Vi ste plaćenici i ološ ovoga grada! Imao sam 18 godina kad sam išao u rat, prije toga sam prošao gostovanja sa BBB-om po cijeloj bivšoj Jugi, a bio sam i u prvim redovima 13. svibnja 1990.! I vi ćete meni objašnjavati što je ljubav prema Dinamu!? Nisam uopće za Mamića, ne zanima me nimalo, zanima me samo Dinamo i za taj klub bih sve dao i on mi je više od ljubavi. Ako nekoga treba zamijeniti, onda postoje drugi načini, a ne ovako... Sram vas može biti, sad ste stvarno šačica protiv koje je 90 posto pravih Dinamovih navijača!”
>>>Mamić za Max!: Uvodim noćne patrole, igrači više neće tulumariti
>>>Jurčić: Brozovićev dolazak u Dinamo bio bi logičan slijed
