Kad trčim, nije mi hladno - zacvokotala je Lisa Christina Stublić (29) dok smo na 0° C čekali da se skupe ‘junaci’ koji su to subotnje jutro otrčali 6,5 km oko Jaruna, čime su simbolično započele pripreme za humanitarnu utrku Wings for Life, 4. svibnja u Zadru.
Lisa se upravo vratila s priprema iz Portugala pa su joj zagrebački snježno-ledeni uvjeti bili vrlo neugodni... Toliko neugodni da je odmah sljedeći dan dala petama vjetra i vratila se u Portugal...
– U Zagrebu živim praktički samo na papiru, ali više od pola godine provedem izvan Hrvatske – ispričala je simpatična trkačica visoka 160 cm i teška samo 44 kg.
– Kad sam u Zagrebu, najviše trčim po Maksimirskom parku i Savskom nasipu. Ljeti je ipak ugodnije otići na treninge u Švicarsku u St. Moritz, a zimi odlazim na pripreme u kamp u Albufeiri u Portugalu. Utrku Wings for Life trčat ću u Zadru 4. svibnja, a ubrzo nakon toga čeka me svadba, 17. svibnja – veselo je s nama podijelila novosti dok smo drhtavo čekali da počne počasni krug oko ‘zagrebačkog mora’.
Cupkali smo i čavrljali, nažalost, ne uz kuhano vino. Da ga je i bilo, Lisa se ne bi poslužila.
Šampanjac ni na svadbi
– Rekla sam zaručniku da na svadbi neću moći popiti ni čašu šampanjca. Nakon samo jedne čaše alkohola osjećam se tromo i izvan forme sljedećih nekoliko dana. Kao da uopće nisam trenirala.
Kada je 2008. iz Connecticuta (SAD) došla u Hrvatsku, nije ni sanjala da će ostati sve dosad. Zadržali su je hrana, jednostavan način života i, naravno, ljubav. Od 2009. je u vezi s pomoćnim trenerom Deanom Nemecom, a zaručili su se u rujnu 2012. Lisa je rođena i odrasla u Americi, ali otac Ivan je iz Siska.
– Imala sam 23 godine kad sam došla u Hrvatsku. Na Sveučilištu Columbia završila sam glazbenu teoriju, bila sam izgubljena i nisam znala što želim raditi. U to vrijeme trčanje mi je bilo samo malo više od hobija. U Americi nisam mogla pronaći posao u struci. Radila sam u jednoj diskografskoj kući i konobarila. Nisam bila zadovoljna, a u principu glazbom se uvijek mogu baviti. No trčanje... time se ne mogu baviti cijeli život. Budući da sam bila mlada i bez obaveza, sama, odlučila sam se za avanturu.
Kupila je avionsku kartu u jednom smjeru i mislila da će kartu za drugi smjer kupiti za godinu, dvije...
– Vodila me želja da naučim hrvatski. Obećala sam si da se neću vratiti u Ameriku dok ne progovorim kao prava Hrvatica. Došla sam u Sisak, a u roku od godine dana pronašla sam posao učiteljice engleskoga jezika u Zagrebu. Tada sam počela trčati za atletski klub Dinamo Zrinjevac.
Ubrzo je na ljetnim pripremama na Rogli upoznala trenera Slavka Petrovića, hrvatskog rekordera na 10.000 m na kraju sportske karijere i počecima trenerske u atletskom klubu Zagreb Ulix.
– Rekao mi je da sam rođena maratonka. Prije sam trčala 3000 m s preponama te 5 i 10 tisuća metara.
Ne samo da maraton nije bio njezin prvi odabir, nije to bilo ni trčanje. U srednjoj školi je plivala. Nije voljela ekipne sportove, pa je nakon plivanja počela trčati. Na prvoj utrci na 4000 m bila je prva, a sljedeća iza nje kasnila je minutu... Nakon dobivene sveučilišne stipendije trčala je u NCAA-u, pa za Atletski klub New York. U Hrvatskoj je brzo postala prvakinja na 3000 m, 5000 m i 10.000 m.
– Za maraton sam trenirala dvije godine, od 2008. Treninzi za tu disciplinu draži su mi nego oni za stazu. Duži su, ali lakši, a veliki dio treninga svodi se na treniranje uma, a ne tijela.
Pripreme za vjenčanje
Na polumaratonu u Klagenfurtu 2010. godine dotrčala je do drugog mjesta, a kao maratonka prvi je put nastupila iste godine u Berlinu i osvojila deveto vrijeme, unutar olimpijske A norme od 2:37 sati, čime se kvalificirala za OI u Londonu 2012. S vremenom 2:33:42 oborila je i hrvatski rekord Tijane Pavičić iz 1989. za čak šest minuta. Rezultati su se nizali, a ništa nije bilo slađe od nastupa na OI u Londonu i spektakularnog maratona u New Yorku 2013.
– U New Yorku mi je bilo super. To je najbolje organizirana utrka od svih koje sam trčala, bolje i od olimpijskog maratona u Londonu. Na primjer, na Zagrebačkom maratonu nema te topline koju sam doživjela u New Yorku. Tada je osvojila treće mjesto, a u Londonu je bila 52. i prva hrvatska trkačica koja je istrčala maraton na OI.
– A skoro da nisam nastupila u Londonu. Kod nas klubovi često daju obećanja sportašima, ali to ne žele zapečatiti ugovorom. Nakon sukoba s klubom Zagreb Ulix oko isplata, oni su jednostavno promijenili bravu na dvorani kluba... Nije mi preostalo ništa drugo nego da predam ispisnicu. Međutim, s ispisnicom je došla odšteta od 20 tisuće kuna koje sam morala sama podmiriti. Da nisam, ne bih mogla nastupati na Olimpijskim igrama. Od studenoga 2012. treniram za klub Aviokarte.hr. Situacija je bolja nego prije dvije godine, ali nije savršena.
Prije istezanja i trčanja oko Jaruna ispričala je nešto i o treninzima:
– Treniram dva puta na dan, ujutro i popodne. Ujutro uvijek imam nešto brži, glavni trening. Trčim oko 16 do 20 km, ovisi o danu. Popodne je lagani trening. Na njemu manje-više skupljam kilometre, što je također bitno jer ako namjeravaš dugo trčati, moraš imati kilometre u nogama. Na dan pretrčim oko 30 do 40 km.
Zbog trčanja je napustila posao profesorice engleskoga jezika, oduljile su se i pripreme za vjenčanje, ali nakon karijere sportašice posvetit će se svemu što je zanima, a toga ima puno. Slika, svira flautu i violinu, izdala je i knjigu poezije “Loose Ends. Weak Beginnings: A Collection of Poetry 2003-2005”. No, zasad je sve usmjereno na trčanje.
– Pripremam se za polumaraton u New Yorku 16. travnja, Svjetsko prvenstvo u polumaratonu u Kopenhagenu 29. travnja i Europsko prvenstvo u maratonu u Zürichu u kolovozu.
>> Priču donosi sportski tjednik Max!
>> Lisa Stublić i Dejan Patrčević trenirali s rekreativcima za Wings for Life
