Nakon drugog mjesta na Islandu i olimpijskog zlata u Atlanti nastavak pozitivnog niza očekivao se u Japanu. Ali 15. svjetsko prvenstvo značilo je početak velike krize hrvatskog rukometa koja je trajala sve do Portugala 2003. godine.
Prvenstvo smo počeli sa dvije pobjede protiv Kine i Maroka, ali već u trećem kolu su nas šokirali Mađari i svladali nas 23:20. Od toga se nismo ni oporavili, a u četvrtom kolu novi kiks, s Kubom smo odigrali samo 23:23. Protiv Rusa u posljednjem kolu nije bilo spasa, od početka smo ušli u njihov mlin i izgubili 31:20. To nam je donijelo četvrto mjesto i Španjolce u osmini finala.
Protiv njih ipak nije išlo, izgubili smo od Španjolaca 31:25 te na kraju osvojili 13. mjesto.
Najbolju igru na prvenstvu pokazali su Rusi, obrana im je djelovala fantastično, do polufinala im je samo Hrvatska uspjela zabiti 20 golova. Francuzi su u polufinalu uspjeli zabiti 24, ali Rusi su s pobjedom 25:24 izborili finale. Tamo ih je čekala Švedska koja je u polufinalu pobijedila iznenađenje prvenstva Mađarsku 31:19.
Do zlata su došli Rusi pobjedom 23:21 protiv Šveđana, a u neizvjesnom susretu za treće mjesto, broncom su na kraju osvojili Francuzi.
