U menadžerskim kuloarima posljednjih mjeseci dosta se priča o ideji koju krovne svjetske nogometne organizacije u bliskoj budućnosti žele implementirati u sustav prodaje igrača. Fifa i Uefa, u suradnji s većim brojem klubova, užurbano rade na prijedlogu strategije po kojoj bi znatno smanjile utjecaj menadžera. Bit je ideje da će se menadžerske provizije sa sadašnjih 10 posto smanjiti na tri posto, a svi transferi odnosno kanali novca išli bi preko jedne institucije koja bi tako sve kontrolirala, a transfere bi izravno dogovarali klubovi.
- Ako bi se smanjivao postotak pri transferu, jasno je da bi mnogi agenti imali poslovnih problema jer ne rade svi velike poslove. Ne bih toliko mistificirao menadžersko zvanje. Isto je posredništvo u trgovanju nekretninama, naftom ili oružjem... Isti takav posao radi nogometni agent koji zastupa igrača ili posreduje između dvaju klubova. Posredništvo u prodaji između igrača malo je teža stvar. No, morate znati da ni jedan nogometni agent nije posrednik između dvaju klubova isključivo svojom voljom. Odabrali su ga ili klub koji prodaje igrača ili kupac. Oni agenta koriste da svojim relacijama ispipa cijenu igrača. Ne da bi napumpao, već spustio cijenu igraču. Ako, primjerice, Manchester United zove izravno neki drugi manji klub, cijena igrača za kojeg se zanima sigurno će biti drukčija nego ako se za tog istog igrača zanima klub, recimo, iz Grčke. Klubovi trebaju zastupnike jer im je to interes - ističe Marko Naletilić, jedan od najuglednijih hrvatskih nogometnih agenata:
- Svaki igrač mora imati zastupnika, bilo da je to službeni agent ili netko od roditelja igrača, što je u posljednje vrijeme sve češći slučaj. To se radi da novac ostane u obitelji. Igrač od dvadesetak ili manje godina ne može bez agenta pregovarati o uvjetima transfera. Teško svoje interese može zastupati na pravi način, pogotovo ako mu se roditelji ne razumiju u taj dio posla, a to je najčešće slučaj što je i potpuno prirodno.
Tu dolazimo do još jedne vitalne stvari.
- Klubove u pregovorima zanima da transfer bude što veći, i zašto bi nekoga tko pregovara u ime kluba zanimalo isposlovati što veću plaću igraču koji mijenja sredinu. Ne kažem da su na suprotnim stranama, ali stvari u praksi zaista tako funkcioniraju. Interes igrača je da ima što veću plaću, a klub ga želi što skuplje prodati. Da je uloga agenata nepotrebna, oni odavno ne bi postojali. Uvijek mora postojati posrednik, u svakoj trgovini.
Zašto je to sada odjednom problem u nogometu?
Puno više troše
- Zato što svi ti klubovi troše više nego što zarađuju. Uefa će od 2024. godine napraviti novi format Lige prvaka po kojemu će klubovi zarađivati još više. Nitko nikoga ne prisiljava da se plaćaju toliki iznosi. Jedino rješenje je da se zaustave astronomske cijene transfera koje nisu realne i iritiraju javnost. Odnosno, trebalo bi napraviti tzv. salary cap (ograničavanje iznosa za plaće i transfere igrača, nap.a.). Danas postoji jako malo klubova koji mogu platiti astronomske transfere, to su Manchester City, Chelsea, Real i možda Newcastle ako ta priča nastavi rasti. Zamislite kolika je to razlika u financijskoj moći.
Je li moguće, barem djelomično, uspostaviti balans u toj financijskoj moći?
- Moguće je ako se klubovi dogovore. Ako se neće pojavljivati superbogataši velikog ega i postaviti standarde koje nitko ne može pratiti. To se događa cijelo vrijeme, pa pogledajte samo Mbappéov transfer u PSG ili Neymarov u Barcelonu. A sada se već neko vrijeme priča o novom transferu u kojem bi Mbappéov prelazak u madridski Real opet srušio dosadašnje standarde i povisio granice. U praksi je teško zamislivo uspostaviti nekakav pošteniji sustav, ali nije nemoguće. To bi Uefa trebala regulirati...
Ali teško će se taj sustav smanjiti, pa prije nekoliko mjeseci imali smo ideju o Superligi.
- Za tim se išlo jer klubovi nisu financijski mogli održavati te sustave. Pa tko propada, onaj tko premalo zarađuje ili tko previše troši!? Pa ovaj drugi. Moraju početi smanjivati troškove. Oni svojim ponašanjem hrane to nerealno tržište. Pa gdje je u tome krivnja agenata? Kako ja mogu doći na kiosk i prodati Večernjak za pet tisuća eura!? Jesam li baš toliko pametan i sposoban u pregovorima!? Agenti su u ovoj priči periferni, oni kod slobodnih igrača imaju moć. Ljudi samo naplaćuju uslugu za koju su sposobni. Nemam ništa protiv izravnog trgovanja klubova. Agenti se ne mogu ugurati u priču ako ih klubovi ne trebaju.
Zanimljivo, prije nekoliko tjedana na Floridi je održan polutajni sastanak stotinjak klubova na koji su bile pozvane i neke od najjačih menadžerskih agencija.
- Pokušavamo razgovarati logično, bez interesa. Kao da se u ovoj priči pokušava pronaći krivac. To vam je kao kada igrač pet godina igra loše i kažete da mu je kriv agent. Previše se udara na dio posla po kojemu je to lakše. Ne smije se sotonizirati agente. Pa koga, primjerice, Mino Raiola (jedan od najpoznatijih svjetskih menadžera, nap.a.) prisiljava na bilo što. Klubovi s njim surađuju, a on zastupa svoje klijente. Nije on problem jer ne može Raiola diktirati svjetsko tržište. Čovjek samo dobro radi svoj posao. Ako imate posrednika u nekretninama koji će vaš stan prodati za puno veću cijenu nego što objektivno vrijedi, hoćete li imati što protiv toga!? Vrlo je jednostavno... Ako postoji kupac i svi su zadovoljni, u čemu je problem!?
Liga 10 je ključna
Malo smo skrenuli s teme, ali prokomentirajte potencijal financijskog rasta naše lige.
- Kako neće rasti kada imamo ligu od deset klubova. Stalno sam govorio da je to put jer će se u manje klubova koncentrirati kvaliteta. To je proces koji sada ubire plodove. Nakon nekoliko godina vidi se filtar. Prije bi lošiji igrači u ligi 16 igrali u Hajduku prije, primjerice, Stipe Biuka. A ne znači da bi se razvili u vrhunske igrače. Zato smo sada kompetitivniji i u Europi. Jakog igrača iz Dinama koji igra standardno u HNL-u možete slobodno staviti u prvu postavu reprezentacije protiv jakog protivnika. Livaković je prvi vratar reprezentacije, a stasao je u HNL-u, pa Ivanušec, Livaja... Posljedično, dogovorili smo bolji ugovor oko TV prava. Drukčiji je podražaj i naši klubovi su spremniji kada dođu u Europu, kao Dinamo koji je u igri sa Sevillom ostavio odličan dojam. Danas kada strani agenti dođu gledati HNL, lakše valoriziraju kvalitetu nekog igrača. Nekoć su dolazili i samo bi ustvrdili da to nije prava razina. Danas je HNL puno bolji nego u vrijeme kada je imao 16 klubova. Danas možete gledati korektan nogomet i u utakmicama Istre, Šibenika ili Slavena Belupa. Malo smo prekritični i kada je reprezentacija u pitanju, a dojam bi bio još puno bolji da imamo infrastrukturu. HNL je jača liga od austrijske, a oni imaju bazu od 10 milijuna ljudi. Trebamo biti realni, ali ne previše skromni. Naše klubove nitko više neće “nakantavati” u Europi, više ne bismo trebali imati bilo kakve komplekse. Nije svaka utakmica sjajna, pa nije vatromet bila ni utakmica PSG-a i Reala s igračima od nekoliko stotina milijuna eura. Bila je za promijeniti program - kaže Naletilić.
Kakav nogomet volite gledati?
- Blizak sam i deformiran talijanskom ligom. Prilično je negledljiva, no radije gledam Lazio-Sampdoria nego, primjerice, Borussia Mönchengladbach - Stuttgart, iako znam da će ova druga biti bolja. A mučim se s obje. Ne mogu se oteti dojmu da je razina svjetskog nogometa u padu već dugo godina.
Zbog čega?
- U Italiji već godinama razvijaju taktiku, nauštrb kreaciji. Tu je problem omladinskih škola u kojoj je poanta razvoj igrača. Možete imati momčad koja je osvojila juniorsko prvenstvo Italije, a u njoj su tek jedan ili dva igrača za Seriju A. S druge strane, pet ili šesta momčad istog prvenstva ima više igrača za prvu momčad. Trenere previše zanima rezultat na ljestvici, a zapravo bi najvažnije bilo stvaranje igrača. Tako ubijaju kreativnost.
Je li to slučaj kod nas?
- Još uvijek se daje sloboda igračima. Ako netko dobro dribla, pusti ga. Ne kažem da mora biti 'seljački igrač', no onaj s individualnom kvalitetom danas čini razliku u modernom nogometu. Nisam trener ali kada imaš dva-tri igrača koji imaju individualnu kvalitetu, oni razbijaju sve taktičke varijante. Takve igrače se ne smije gušiti, već razvijati te kvalitete. Pa kakav je to nogomet u kojem se igra tako da se samo dodaješ najbližem suigraču. To ne mogu gledati.
Takvim trendovima ćemo još dugo čekati eksploziju nekog individualca poput, primjerice, Messija?
- Čini mi se da je prije 20 godina bilo puno više genijalnih igrača. Pa nije se manje trčalo. Uzmite onu generaciju Milana s Van Bastenom, Gullitom i Rijkaardom ili onu generaciju s Bobanom i Savićevićem, pogledajte neka antologijska finala Milan-Liverpool ili Milan-Juventus, je li se tamo manje trčalo!? Takav nogomet se plaća i dolazi gledati. Ne sviđaju mi se neki današnji trendovi. Iznimne talente treba poticati i razvijati, ne pričam o tome da treba poticati anarhiju u sustavima igre. Kod nas se to ne radi, ali u Italiji je to slučaj. Talijani su uvijek imali talentirane igrače kao što su Mancini, Totti, Del Piero, Baggio, Pirlo danas nemate takve klase. Danas pričaju o Insigneu ali on ne ide u istu rečenicu s ovim velikanima. Nije to slučajno, ima materijala ali igrače ubijaju taktičkim obavezama.
U budućnosti ćemo, dakle, gledati nezanimljiviji nogomet?
- Ne znam što donosi budućnost, no ima puno nezanimljivih utakmica poput već spomenute zadnje između PSG-a i madridskog Reala. Prije desetak godina bilo je manje dosadnih utakmica u Ligi prvaka, to je moj dojam. Nije nogomet prevelika filozofija. Naravno, postoje treneri koji čitaju nogomet na drugačiji način, puno je toga do igrača.
Bit će vam teže prodati individualca, nego nekog s isključivo fizičkim kapacitetima?
- Ne treba sada ići u krajnost. Kada igrate protiv nekog igrača koji individualnom kvalitetom čini razliku, možete se samo nadati njegovom lošem danu. Tu taktika ne pomaže, svi sustavi se raspadaju. Zato je Modrić već godinama jedan od najboljih veznih igrača na svijetu. I ostat će upamćen kao jedan od najboljih u povijesti. I u ovim je godinama lepršav i čini razliku. On nije igrač odluke ali je igrač prevage, rekao je netko i s tim se slažem. Ne mogu se oteti dojmu da je nekada bilo puno teže doći u neki europski klub. Pa i za hrvatske igrače. Tržište je bilo zatvorenije i drugačije je funkcioniralo. Danas je lakše jer ti klubovi jednostavno ni ne posjeduju veću kvalitetu. Razina je pala u smislu kvalitete.
Je li to zbog toga što je sve u današnjem nogometu okrenuto i naslonjeno na izričito egzaktne, znanstvene, parametre u stvaranju igrača i taktičkih sustava?
- Apsolutno. No statistika je ponekad varljiva. Imate, primjerice, u HNL-u igrača od 25 godina koji zabije 24-25 pogodaka. No, on po svom talentu ili potencijalu ne može igrati u nekoj od ligi petice. I onda se pojavi mladi igrač od 18-19 godina koji odigra jedva jednu sezonu, zabio je dvostruko manje pogodaka i završio je u nekom većem klubu. I svi se tome čude. Razlika je u krajnjem potencijalu i mogućnosti napretka. To važi i za lige petice. Puno toga ovisi o dojmu. Imam dojam da se sve više o nogometu priča kao o američkoj košarci i svi pričaju o tome kako je neki igrač zabio pet pogodaka u pet utakmica. Meni to, iskreno, ne znači ništa. Nije isto asistirati iz kornera i nakon nekog genijalnog driblinga. Na papiru nema razlike.
Tko vam je najbolji igrač kojeg ste gledali?
- Ništa bolje nisam vidio od Maradone. Nevjerojatan dojam na mene je ostavio onaj pravi, brazilski, Ronaldo. Iako ga je Cristiano potukao u svim statistikama, nema usporedbe, Il Fenomeno je bolji. Ne mogu se uspoređivati po nekim stvarima.
Koliko se u selekciji igrača agent smije pouzdati u taj dojam o kojem pričate?
- To opet može biti varljivo. Netko tko je dosta mlađi i počeo je skautirati, on nema sliku za usporedbu s nekadašnjim igračima. Nekada je Serija A bila dominantnija, a danas u njoj igra puno samo solidnih igrača. Pokušavam odabrati nekoga tko će biti odličan igrač. Uzmite primjerice Marija Pašalića, on nije na razini onih najvećih, no riječ je o top-igraču za određene sustave. Danas igrač mora imati neku svoju 'specijalku', nešto što ga čini drugačijim. Posebice u ofenzivnom dijelu. Oršić, primjerice, ima odličan udarac i brzinu. Ne sjećam se koji je Dinamov igrač zabio toliko važnih i čudesnih pogodaka. Luka Ivanušec ima svoju 'specijalku', kao i Majer. Ademi ima temperament, čvrstoću, energiju koju transformira na momčad. Pitam vas, bi li se u ocjeni njegove kvalitete trebalo orijentirati na statistiku? Naravno da ne. I uzmite sada nekog igrača na njegovoj poziciji s boljom statistikom pogodaka ili asistencija. S takvim bi igračem Dinamo igrao lošije. To su stvari o kojima se vodi računa u ovom poslu. U košarci je mjerodavnija statistika, važna je u nogometu ali nije jedino mjerilo. Nogomet nije za laptop-stručnjake - kaže Naletilić.
Danas se rado voli koristiti ta sintagma 'laptop-trener'?
- Današnji nogomet otišao je daleko u tom smislu seciranja i analitike. Sve je to korisno i kroz to se mogu uzeti određeni benefiti. Ovdje se opet možemo vratiti na onu priču o individualnoj kvaliteti. Uzmite Matea Kovačića. Ne možete kazati da dribla na ovaj ili onaj način, ali teško se obraniti. Sjetite se Dejana Savićevića, pa tko se tu mogao braniti nekim sustavom kada nitko nije znao na koju će stranu. Ili Robert Prosinečki, on je driblao u telefonskoj govornici. I nije se onda puno drugačije igralo. Dok je igrao u Crvenoj zvezdi bio je najbolji na svijetu. Pa puno je takvih primjera igrača koji bi i danas bili važan faktor. Kada već uspoređujemo različite nogometne ere, recite mi koliko bi današnjih prvotimaca Intera moglo igrati u onoj momčadi prije dvadesetak godina? Nisam siguran da bi ih bilo puno... Uzmite primjer Alena Bokšića, nema momčadi u kojoj ne bi mogao igrati, a pogledajte mu statistiku... Također, ovdje bih spomenuo i Marija Mandžukića koji je, neovisno o statistici, bio nemjerljivo važan za našu reprezentaciju. On nam strašno nedostaje zbog svog karaktera i drskosti. To su igrači koji mijenjaju krvnu sliku momčadi. To su ti dojmovi o kojima pričam...
U jednom trenutku misli su mu odlutale na prve nogometne spoznaje...
- Igrao sam u Dinamu ali nisam bio dovoljno dobar. Velika je stvar da sam to sam shvatio, nitko mi nije trebao kazati. Željko Sopić i Dario Šimić dvije su godine mlađi od mene. Igor Jovićević je bio moja generacija, njega su isto zeznule ozljede ali je napravio karijeru. Spomenuo bih i Silvija Marića, Domagoja Kosića... Moje godište je bio Miki Rapajić u to doba iz Hajduka, tu je i Tomislav Rukavina.
Bio je predodređen za menadžerski put?
- Nisam bio predodređen. Mogao sam probati. Naslijedi sin pekarnicu, pa i ona opet može propasti. Od oca sam imao virtualno naslijeđe. Ako smo nas dvojica dobri prijatelji, ne znači da ćete zbog mene surađivati s mojim sinom. Naslijeđena struktura daje određenu prednost ali morate je razvijati konstantno. Ocu je bilo drago da idem njegovim putem, no nije me forsirao. Nisam ja odmah radio velike poslove. U početku sam nosio torbe. U svakom poslu najvažnije su relacije. Najbrže se napravi posao kada dvije strane kliknu. Najvažnija je emotivna inteligencija. Prodavač u dućanu ili vlasnik frizerskog salona mora imati talent da te privuče. U svako poslu razliku rade ljudi. Imate igrača koji je apsolutno potreban nekoj momčadi, vi im ne odgovarate kao osoba ali ako ga je klub odlučio dovesti, onda će se posao i dogoditi. Između proizvoda najviše i najniže kvalitete imate dosta sličnih proizvoda, a prodat će ga ljudi koji imaju empatiju ili koji mogu izazvati simpatiju - zaključio je Marko Naletilić.
