Nova hrvatska košarkaška reprezentacija, čiji je kostur počeo graditi sportski direktor (i v. d. izbornika) Aleksandar Petrović, večeras će u Fribourgu (19 sati) imati ozbiljan test. Naime, u svojoj pretkvalifikacijskoj skupini za Eurobasket Hrvatska gostuje kod trećeplasirane Švicarske, selekcije koja je dvaput nadjačala Austriju i koja bi, nakon Rusije i Srbije u bliskoj prošlosti, sada rado skinula skalp još jednoj reprezentaciji uglednijeg imena.
Otišao sa samo 16 godina
A u nastojanju da se to ne dogodi, Petroviću će dobro doći uigran centarski tandem iz beogradske Mege, a to su Danko Branković i Matej Rudan.
– Matej i ja se u našem klubu dosta dobro slažemo i nadam se da tu kemiju možemo prenijeti i u reprezentaciju. S obzirom na to da obojica šutiramo i trice, vjerujem da nas dvojica u paru možemo rastvoriti reket – kazuje Branković upirući prstom u Rudana, koji posljednja dva mjeseca igra sjajno:
– Na početku sezone uglavnom sam igrao na četvorci, no kada se Danko ozlijedio, morao sam igrati peticu i to se pokazalo dobrim.
U mlađim uzrastima obojica su igrala za Cibonu, iz koje je Matej otišao prije pet godina, a Danko lani. Obojica su nakon odlaska iz Zagreba potpisala za münchenski Bayern, koji ih je obojicu posudio Megi da se ondje razvijaju. A oni su takvim razvojem situacije očito zadovoljni.
– U Megi je tebi kao igraču puno toga podređeno. Postoji plan i program individualnog razvoja, što je za svakog mladog igrača sjajno. Osim toga, odgovara mi i kako igramo, a osnovna je ideja da što više trčimo. Nisam tip teškog centra, već sam visok igrač koji može trčati i meni to više odgovara nego da se dolje guram pod košem – govori nam 217 cm visok Branković, a njegov 208 cm visok klupski suigrač Rudan dodaje:
– Mega ima povijest razvijanja igrača, od kojih su najdalje dospjeli Jokić i Micić, pa sam zato bio zadovoljan kada je Bayern odlučio posuditi me. Meni je gušt igrati ovakvu košarku, bez odveć kompliciranih akcija, s jakom obranom i tranzicijskom košarkom u kojoj ne odgađamo šuteve, već koristimo prvu priliku. Inače, meni je ovo posljednja sezona ugovora s Bayernom, koji ima pravo prvokupa u Europi, i ne bih imao ništa protiv kada bih se tamo vratio..
A u glavni grad Bavarske stigao je još kao 16-godišnjak. Je li s tim u vezi bilo teških trenutaka?
– To nije bila laka odluka, no nije mi bilo toliko teško jer su za mnom došli i roditelji. Dakle, nisam živio u nekom stacionaru, nego s roditeljima do punoljetnosti, a kada su roditelji otišli, došla mi je djevojka, s kojom živim već dvije godine. S obzirom na četiri godine provedene u Njemačkoj, stekao sam pravo na njemačku putovnicu uz uvjet da prođem test poznavanja jezika. No, njemački jesam naučio, ali ga ne mogu tečno govoriti. Doduše, i bez putovnice u Njemačkoj mogu igrati kao domaći igrač.
I dok se 21-godišnji Matej zahvaljujući odličnim igrama – Partizanu je zabio 26, Derbyju 24, a Ciboni 21 koš – nada izlasku na NBA draft, za 22-godišnjeg Danka to je prošlo svršeno vrijeme.
– Bio sam na pokusnim treninzima za NBA i jako mi se svidjela ta košarka, no ja bih još puno stuba trebao prijeći da bih stigao na tu razinu, da igram neku ulogu, a ne da samo sjedim na klupi te potonem i fizički i mentalno. Za NBA košarku trebao bih proći puno više toga kroz najjače europske klubove, takav je plan.
Plava krv u mojim venama
A za nedavnoga gostovanja Mege u Zagrebu Danko je prvi put u svom rodnom gradu zaigrao protiv kluba u kojem je stasao. I u čijem je dresu zavrijedio i svoju prvu MVP nagradu u seniorskoj košarci, na prošlogodišnjoj završnici Ćosićeva kupa.
– Bio je to emotivan doživljaj, još od ulaska u grad. To je moj grad, mojim venama teče plava krv, obožavam Ciboninu dvoranu. I drago mi je da je ta potpuno nova Cibonina momčad osigurala ostanak u ABA ligi.
I Rudan i Branković prvi su put u sastavu seniorske reprezentacije bili u zapisniku u studenom 2021., Matej protiv Slovenije, a Danko protiv Finske, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, na koje se plasirali nismo.
– Prvi put zaigrao sam protiv Finske u Finskoj, a u Hrvatskoj protiv Švedske. Ispočetka sam znao biti nervozan, a sada su mi gušt i privilegij igrati za reprezentaciju – prisjetio se Branković.
