Rušio svjetske prvake...

Tko je Dario Bašić, besprijekorni profesor i najmlađi hrvatski izbornik?

SPECIJAL MAX 04.11.2015., Zagreb - Dario Basic, izbornik kadetske nogometne reprezentacije Hrvatske. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
1/7
08.11.2015.
u 08:24

– Upisao sam Kineziološki fakultet 2004. godine kao prvi na listi. Tada sam imao dvije teže ozljede, pucanje stopala, pa dvaput herniju diska, i onda sam tu došao na prekretnicu te se odlučio više posvetiti fakultetu

Izbornik kadetske nogometne reprezentacije Dario Bašić (30), koji je sa svojim igračima ostvario sjajan uspjeh plasiravši se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Čileu, po mnogočemu je poseban. Bio je 2004. prvi na listi na prijemnom ispitu Kineziološkog fakulteta, sada je i profesor na istom fakultetu, već je autor knjige o nogometu, ali i najmlađi izbornik u povijesti Hrvata. Također, najmlađi je trener nekog drugoligaša u povijesti, budući da je Lučko vodio sa svega 26 i pol godina. Bašić je i jedini hrvatski izbornik koji je u istoj godini reprezentaciju odveo do četvrtfinala Europskog i Svjetskog prvenstva, a sve to uspio je sa sadašnjih 30 godina!

Bašić je ustvari već po rođenju postao "poseban". Naime, nije se rodio u bolnici, već u ambulanti.

– He, he! Žurilo mi se na svijet pa iz kuće u Bunjanima nisam stigao do Zagreba, već me porodila medicinska sestra u domu zdravlja u Ivaniću – ispričao nam je u uvodu simpatični izbornik reprezentacije do 17 godina.

Sa 22 trenirao Vugrinca

Bašićeva životna priča jako je zanimljiva, a uvjetovana je i time što je iz malih Bunjana, sela u blizini Ivanić-Grada.

– U Bunjanima nisam imao prevelikog izbora pa sam počeo trenirati nogomet. No, bavio sam se kroz školski sustav i rukometom, košarkom, borilačkim sportovima, a trčao sam i kros te skakao u vis. I osvajao sam dosta medalja. Nogomet sam počeo igrati u jedinom klubu iz općine Kloštar Ivanić, a potom sam igrao i za Slogu iz Križa. Poslije sam bio u drugoj ligi u TŠK-u, a debitirao sam za taj klub sa samo 16 godina. Igrao sam centralnog napadača – opisao nam je nogometne početke Bašić pa nastavio:

– Upisao sam Kineziološki fakultet 2004. godine kao prvi na listi. Tada sam imao dvije teže ozljede, pucanje stopala, pa dvaput herniju diska, i onda sam tu došao na prekretnicu te se odlučio više posvetiti fakultetu. Bašiću tu odluku nije bilo toliko teško donijeti, bio je sjajan student. Osim što je bio prvi na prijemnom ispitu Kineziološkog fakulteta, fascinantno je da je na prvih 30 ispita dobivao samo petice! Bio je među 12 najboljih studenata u Hrvatskoj, a primao je i dekanove nagrade kao najbolji student prve i druge godine. Također, objavljivao je mnoge znanstvene radove.

A već na prvoj godini fakulteta krenuo je s trenerskim poslom, radio je individualne treninge sa sportašima.

– Krajem druge godine sam pak počeo raditi u NK Zagrebu, prvo u mlađim kategorijama, potom sa seniorima. Radio sam s Lukom Pavlovićem. Iako sam imao svega 21, 22 godine, već sam radio s Vugrincem, Lovrekom, Rendulićem, Brkljačom... Nisam imao problema s autoritetom. Valjda mi je pomagala ta visina od 195 centimetara, izgledao sam starije, he-he – smije se Bašić.

Sa 24 godine prvi je put postao glavni trener i to u četvrtoligašu Naftaš Ivaniću. Koliki je to uspjeh, najbolje potvrđuje podatak da je José Mourinho s trenerskim poslom, i to kao pomoćnik, počeo sa 25 godina.

Skautirao za Niku Kovača

– Sa 25 i pol godina dobio sam posao na fakultetu, ali i prihvatio ponudu NK Lučkog. Tamo sam prvo preuzeo drugu momčad i odmah osvojio naslov u 2. zagrebačkoj ligi. Sa 26 sam preuzeo prvu momčad Lučkog, koji je tada bio drugoligaš. Ondje sam ostao tri godine. Što se tiče reprezentacije, bio sam angažiran na akademiji HNS-a kao predavač, a tako sam i stupio u kontakt s Romeom Jozakom. Prvo veće uključivanje u HNS bio je skauting za Niku Kovača. Skautirao sam u prvom dijelu kvalifikacija Azerbajdžan, Bugarsku, Italiju. A kada je Luka Pavlović lošije krenuo s U-17 reprezentacijom, pozvali su me da preuzmem tu vrstu. Dosta veliku ulogu tada je odigrao Ilija Lončarević, koji me često pratio kao trenera Lučkog. Tek poslije sam saznao da je dolazio na utakmice zbog mene. Lončarević mi je puno pomogao i kao mentor – otkrio nam je Bašić.

Preuzimanjem kadetske reprezentacije puno je riskirao.

– Bio sam svjestan da mi to može usmjeriti karijeru, pogotovo što sam preuzeo najtalentiraniju generaciju hrvatskog nogometa. Rekao mi je kasnije Jozak da se ne bih oporavio 10 godina da sam kiksao. No, ja nisam dvojio, volim izazove, nije me bilo strah – otkrio je Bašić.

Istodobno je "ganjao" i fakultetsku karijeru, predavao na Kineziološkom fakultetu.

– Nisam strog profesor, mislim da sam čak malo preblag – kaže Bašić, koji će uskoro postati doktor kineziologije:

– Dao sam sve ispite na doktorskom studiju, još mi je ostala disertacija na temu "Analiza kvalitete igrača u HNL-u". Imamo jako puno varijabli, statistika. Ukupno sam analizirao 90 utakmica, a za svaku treba 6-7 sati. Znači ukupno već 600 sati. Iz svega toga je ispala i knjiga, u kojoj sam ja prvi autor.

A kakav je Bašić kao trener? Je li strog?

– Trener sam od principa, uvijek dajem maksimum, i to tražim od igrača. Radim na ljudski način, ali ako netko ima iščašeno ponašanje, naravno da ga kaznim. Autoritet pokazujem znanjem, dosljednošću. Uvijek sam maksimalno korektan, sustavan, pripremljen za rad, a onda to tražim i od igrača.

Bašić nakon Čilea nastavlja s radom u HNS-u, sada preuzima '99. godište.

U budućnosti se vidi u nekom klubu.

– Iako je u reprezentaciji predivno raditi, jer imate najbolju grupu igrača, vuče me taj adrenalin. Cilj mi je prvo raditi u hrvatskom prvoligašu, a nakon toga doći u neki klub Lige petica. Želim raditi u nekim sredinama u kojima se živi za nogomet, poput Borussije Dortmund.

Uzori Ferguson i Lončarević

Tko vam je trenerski uzor?

– Uvijek krećem od Hrvata. Najveći trag na meni su ostavili Ilija Lončarević te profesor Valentin Barišić s Kineziološkog fakulteta. Od stranih trenera uzor mi je uvijek bio Ferguson, ali i Wenger, budući da i on poput mene nije imao veliku igračku karijeru, pa se poistovjećujem s njim. Naravno, ima dosta stvari u kojima mi je uzor i Mourinho.

Mourinho, Wenger, Ferguson nikada nisu vodili reprezentaciju na SP-u, a Bašić je to već "obavio".

– Tih pet utakmica na SP-u je neprocjenjivo iskustvo za igrače, ali i za mene kao trenera. Dobili smo aktualne svjetske prvake Nigerijce te europske doprvake Nijemce, koji imaju najbolji nogometni sustav na svijetu – kaže Bašić i dodaje:

– Dokazali smo da imamo sjajne pojedince, ali i odličnu momčad. Ne vjerujem da će netko tako brzo ponoviti da ista generacija bude među osam na EP-u i SP-u.

A dokazali su dečki da u reprezentaciji nisu samo zato što su dinamovci. Naime, neki su predbacivali što se u prvih 11 reprezentacije nalazi 10 dinamovaca.

– Ma ta teza o povlaštenosti dinamovaca ne stoji. Među tim dinamovcima su i dečki iz Splita, Šibenika, Bjelovara, Dervente, no Dinamo je imao najbolju selekciju pa ih je doveo kod sebe. Uglavnom, sada su dokazali da su to najbolji igrači koje Hrvatska ima u tom uzrastu. Uostalom, ti igrači osvojili su i klupsko SP.

Imate li kao izbornik pritisaka oko sastavljanja momčadi sa strane?

– Zasad nisam imao nikakvih negativnih utjecaja od menadžera, roditelja ili čelnika klubova. U reprezentaciji igraju najbolji, zovem samo po tom ključu – kaže Bašić.

– Iza Darija ne stoji nikakav lobi, nikakav klan, nego samo rad i rezultati koje postiže. Sve što je postigao, postigao je zalaganjem i trudom, njega nitko nije gurao – kaže doktor kineziologije Pavle Mikulić, Bašićev kolega s fakulteta.

Trčao po snijegu od pola metra

Bašić kaže da mu je u životu puno pomogla činjenica što dolazi iz malih Bunjana, ondje je naučio probijati se kroz život.

– Bunjani imaju 100 kuća, tamo nema nogometnog igrališta, već samo livada. No, brat Marino i ja smo se snalazili, trenirali smo tako da smo trčali i po snijegu od pola metra. Kad nemaš uvjete, onda rješenja naučiš tražiti sam. Tako da mi je velika prednost što sam iz malog sela. Ostao sam ponosan na Bunjane, uvijek mi je najdraže kad dođem tamo. Sretan sam što sam krenuo s dna, što me nitko nije gurao, što sam sam krčio svoj put. Imao sam dvije opcije, ili ću ostati u svom malom selu, ili ću se, fakultetom i sportom, probiti dalje – zaključio je svoju priču izbornik Dario Bašić.

Sigurni smo da je njegova velika nogometna priča tek počela...

Komentara 4

Avatar Stjepan .
Stjepan .
12:00 08.11.2015.

Bog Vas blagoslovio.

Avatar nula
nula
10:39 08.11.2015.

Bravo profesore .

DU
Deleted user
19:59 08.11.2015.

Uvjeren sam da je pred ovim skromnim i radišnim čovjekom veliki uspjeh.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije