Nako što su iznenađujuće prošli u osminu finala kao pobjednici skupine ispred Španjolske i Njemačke, japanski nogometaši žele prvi put u povijesti izboriti plasman u četvrtfinale. Japanu je ovo sedmi uzastopni nastup na svjetskim prvenstvima pri čemu su četvrti put prošli skupinu. Dalje od osmine finala nisu prošli. Sada im na putu najvećeg uspjeha u povijesti japanskog nogometa stoje aktualni svjetski doprvaci Hrvati. Većina Moriyasuove momčadi igra u Europi, od 26 igrača samo ih sedam nastupa u domovini i ovo je možda najjača, najiskusnija momčad koju je Japan ikada odveo na Svjetsko prvenstvo.
"Znamo kako igra Hrvatska, ali izgubiti nakon što smo pobijedili Njemačku i Španjolsku, bilo bi razočaravajuće," poručio je Takefusa Kubo.
"S još jednom pobjedom možemo urezati svoja imena u japanske povijesne knjige, želim da i moje ime bude među njima," dodao je 21-godišnji veznjak Real Sociedada.
Upravo će "japanski Messi" biti jedna od najvećih opasnosti za hrvatsku obranu. Kubo je u dobi od devet godina pozvan u Barceloninu akademiju "La Masija", Igrao je sjajno, u jednoj od sezona bio je najbolji strijelac u svojoj dobnoj skupini, postigavši 74 gola u 30 utakmica, ali zabrana koju je Barceloni izrekla FIFA zbog nezakonitog potpisivanja ugovora s maloljetnim igračima iz inozemstva značila je njegov povratak u Japan, gdje se pridružio FC Tokyju.
Barcelona ga je držala pod nadzorom, no u lipnju 2019. Real Madrid im ga je oteo ispred nosa. U taboru "Kraljevskog kluba" nije dočekao pravu priliku, veći dio vremena je proveo na posudbama u Mallorci, Getafeu i Villarrealu, a u srpnju ove godine potpisao je za Real Sociedad.
"Više od njegovih tehničkih sposobnosti, impresionira njegov mentalitet. Vrlo je zreo i hrabar je," opisuju ga japanski novinari.
Važan kotačić u momčadi "Samurai Bluea" svakako je i kapetan Maya Yoshida. Žestoki branič sa ženskim imenom. Njegova majka je odlučila nazvati svoje treće dijete Maya - obično ime za djevojčice u Japanu - no ostala je pri tome čak i nakon što je otkrila da će roditi još jednog sina.
Branič Schalkea jedan je od najiskusnijih japanskih igrača koji već 12 godina igra u Europi. Prvo je nosio dres Venla, potom je osam godina igrao za Southampton, dvije u Sampdoriji, a od ove sezone je u Schalkeu. Yoshida je iznimno cijenjena osoba u svom rodnom Japanu i bio je prirodni izbor za kapetansku traku kada se povukao Makoto Hasebe.
"Spremni smo ispisati još jednu stranicu u nogometnoj povijesti naše zemlje. Moramo biti fokusirani na iduću utakmicu. Svjetsko prvenstvo je stvarno težak turnir, do sada smo pokazali velikih duh i solidarnost," poručio je Yoshida koji je upisao 125 nastupa za svoju zemlju.
>> VIDEO: Specijalna emisija: Jedna stvar neće nam prolaziti dalje, gubili smo lopte koje nismo smjeli
Opasan je i 26-godišnji veznjak Daichi Kamada, suigrač našeg Kristijana Jakića u Eintrachtu iz Frankfurta. Kamada je sa 20 godina napustio domovinu potpisavši za Eintracht.
"Imao sam dva sna od malih nogu - igrati u europskoj Ligi prvaka i na Svjetskom prvenstvu. I ne želim samo doći do tih natjecanja, već igrati u utakmicama i nastupati," rekao je nedavno za Kyodo News.
"Moja prva godina u Europi nije prošla dobro, ali povratak u Japan nije bio opcija. Rekao sam da ću napustiti nogomet ako ne uspijem ući u Europu. Kada sam prvi put otišao u Europu, iznenadilo me koliko su drugi igrači fizički veći, ali više ne razmišljam o tome. Promijenio sam od preseljenja u Europu," dodao je Kamada koji je za Japan upisao 25 nastupa i postigao šest golova.
Napadač Daizen Maeda igra za Celtic i dijeli svlačionicu s Josipom Juranovićem. U 30 nastupa zabio je devet golova za škotskog velikana.
Zanimljivo, sva četiri Celticova predstavnika na Svjetskom prvenstvu dogurala su do osmine finala turnira, uz Juranovića i Maedu to je uspjelo i Amerikancu Cameronu Carteru-Vickersu, te Australcu Aaronu Mooyju.
"Prije četiri godine nisam mogao niti zamišljati da bih mogao biti u početnom sastavu reprezentacije. Nisam to zamišljao ni u protekloj godini. Stvarno sam shvatio da se moj nogometni život može promijeniti," kazao je Maeda.
Kaoru Mitoma trenutačno nosi dres Brighton & Hove Albiona. Zanimljivo, kao 18-godišnjak je odbio profesionalni ugovor kako bi pohađao sveučilište u Tsukubi.
"Mislio sam da bi bilo bolje ići na sveučilište kako bih postao profesionalni nogometaš, naučio sam mnoge stvari," rekao je Mitoma za Eurosport. Prije četiri godine je potpisao za Kawasaki Frontale i u prvoj sezoni je zabio 18 golova u 37 utakmica, a u kolovozu 2021. je preselio na "Otok".
"Želio sam igrati u ligi na najvišoj profesionalnoj razini," rekao je Mitoma koji je ove sezone devet puta igrao za Brighton u Premier ligi i postigao jedan gol.
Krilni igrač Freiburga Ritsu Doan dosegao je status superheroja nakon što je postigao golove protiv Njemačke i Španjolske. Ušao je kao zamjena u oba navrata i promijenio izgled utakmica.
Bio je najbolji mladi nogometaš Azije 2016. godine nakon čega ga je angažirao Groningen. Potom je preselio u PSV, a od ove sezone je u Freiburgu.
"Ritsu je tehnički nadaren, može ići jedan na jedan i snalažljiv je pred golom. Pokazao je da može igrati u Bundesligi," kazao je sportski direktor Freiburga Klemens Hartenbach.
Premda se na ovom World Cupu nije naigrao, Takumi Minamino jedan je od najtalentiranijih japanskih igrača. Proslavio se kada je 2020. iz RB Salzburga preselio u Liverpool. Danas je član Monaca. Minamino u reprezentaciji nosi dres s brojem 10 koji zauzima posebno mjesto u japanskom nogometu.
Minamino je bio glavni oslonac "Samurai Bluea" otkako je Hajime Moriyasu preuzeo vodstvo 2018. godine. Igrač je s najviše nastupa pod trenutnim izbornikom, a također i najbolji strijelac sa 17 golova. Međutim u Dohi je upisao tek 20-tak minuta.
"Jednostavno igramo kao što obično radimo u Europi. Nemamo niti jednog igrača koji se boji suočiti s inozemnim igračima. To više nije takvo doba," poručio je.
7 ili 8 Japanaca igra u Bundesligi, ali u osrednjim momĉadima doljnjeg dijela ljestvice. Ne treba ih potcijeniti ali ni ĉiniti ih većim nego što jesu. Protiv Njemaĉke i Španjolske, koje su dobili 2:1, su imali posjed 26% odnosno 18%! Protiv Costa Rice je posjed bio nešto iznad 50% i promptno su izgubili. Što nam to kaže? Radi se očigledno o momčadi koja svoju individualno slabiju igračku kvalitetu pokušava nadomjestiti discipliniranom kolektivnom igrom čvrste defenzive uz povremene kontranapade, gdje vrebaju na grešku i 3,4 igrača kao osice kreću prema protivničkom golu. To je ta poznata prastara taktika inferiornih momčadi protiv kvalitetnijih, jer u direktnom nadigravanju gube. Prema tome moramo igrati pametno, strpljivo i koncentrirano da nas ne iznenade kontrima, ali nema mjesta strahu. Nisu oni Španjolska niti Njemačka, zapravo momčad Bayerna, već recimo razina SC Freiburga ili VFL Bochuma. I ovih dvoje mogu pobjedit Bayern, ali rijetko.