Najzagriženiji kroničari Hajduka dobro se sjećaju zadnjeg naslova prvaka u sezoni 2004.-2005. Bilo je to doba posebne strasti i slavlja. Sezona u kojoj je najbolji strijelac kluba bio Tomislav Bušić. Te je godine zabio 11 pogodaka. Puno je godina prošlo, Bušić je zadnjih nekoliko godina vezan uz projekt nogometnog kluba GOŠK iz Kaštel Gomilice...
- Tu sam šef škole, trener juniora, a uskočim ponekad i u prvu momčad ako je to potrebno. Sve sam u klubu - smije se Bušić.
- Šalu na stranu, nogomet je i dalje jedini posao kojeg radim, zato sve stignem. Kada je sve posloženo, može se.
Dakle, trenerski poziv bio je jedina opcija nakon završetka karijere?
- Tako je. Prije četiri godine sam se vratio kući i htio sam odmah raditi kao trener. Najprije s djecom, a sada me sve više intrigira seniorska razina. Ispunjava me to što radi, uživam. To mi je zapravo odmor za dušu. Važno je da im možeš prenijeti nešto što si naučio kroz karijeru. Sretnim me čini kada vidim rezultate - kaže Bušić.
A svojim će pulenima prenijeti ono što su ga učili u Hajdukovom podmlatku.
- Baš tako. Ono što su mene učili stari treneri u Hajdukovoj školi. To se sada više ni ne radi u odgoju nogometaša. U juniorima mi je bio trener Siniša Jalić koji je u GOŠK-u trener prve momčadi. Stalno srećem bivše i aktivne trenere. Sa svakim ponešto popričam, upijam i učim...
A o čemu pričate kada dođete na temu Hajduka?
- Ah, vrtimo glavom - smije se Bušić.
Kako vam izgleda ta priča u domaćem prvenstvu?
- Gledam svaku utakmicu Hajduka i svaki put tada sve drugo stane. No, uvijek nakon 30 minuta dođe mi da ugasim televizor i gledam nešto drugo.
Pa nije valjda tolika frustracija?
- A ne znam. Hajduk je na ovoj poziciji jer je Dinamo upao u krizu i nalazi se u problemima. Hajduk pobjeđuje na individualnu kvalitetu Marka Livaje. On najčešće zabije, a onda molimo Boga da oni u obrani izdrže. To nije moj Hajduk kojeg pamtim.
Koja je vaša idealna slika Hajduka?
- To je ona iz kraja devedesetih, početka ovog stoljeća. Kada je Hajduk igrao napadački i kada se znalo da će protivnik na Poljudu biti slomljen u prvih dvadeset minuta. Hajduk nikada nije čekao što će se dogoditi. Ideal mi je Hajduk iz Lige prvaka ili onaj kada je osvajao zadnje naslove prvaka.
Što ovom Hajduku nedostaje?
- Hajduk griješi u razvoju domaćih igrača. Duša i srce Hajduka uvijek su bili naši igrači iz Dalmacije, cijele Hrvatske, Hercegovine. Sada je dosta stranaca. Ne znam čemu to. Imamo mi dosta naših talenata.
Hajduku zadnjih 20 godina stalno nešto nedostaje, nema strategije, upravljačke vještine, nitko ne može složiti konkurentnu momčad... Tko je kriv?
- Ne znam. U moje vrijeme znalo se tko je gazda u klubu. Dok se Nadzorni odbor sastane i odluči, prođe vlak. Nije ni lagano raditi. Najbolje bi bilo da se primijeni koncept Rijeke i Damira Miškovića. Oni rade pravilno. Stvore igrača, prodaju ga i žive od toga.
Ali tu hijerarhiju u kojoj upravlja jedan gazda teško je uspostaviti u Hajduku?
- To je problem. Ne mogu dati odgovor na to pitanje. Bilo bi lakše. Hajduk mora imati jake ljude u akademiji. Oni moraju znati principe kako se stvara igrač za Hajduk. Onda bi bilo puno lakše u prvoj momčadi. Posebice kada igrač zna što je Hajduk, kako se treba ponašati u svakoj situaciji. Jer, igrač Hajduka u Splitu najčešće je tretiran kao božanstvo. Zato se na svaki detalj mora paziti još od kadeta i juniora. Gdje izlaziš, kako se ponašaš i oblačiš. Jer, ljudi vide kada ti isti igrači izlaze, piju i ne brinu o svom ili klupskom imidžu. Morate biti unutra 300 posto. Hajduk je prevelik klub da bi se netko s njim zezao.
Što je to vaša generacija 2005. godine imala, a ovaj Hajduk nema?
- Teško je usporediti. Imali smo puno domaćih igrača, Pralije, Đolonge, Vejića, koji su to držali. Uz nas mlađe koji smo, nakon ispadanja od Shelbournea, upali u momčad. Kasnije je došao Niko Kranjčar. Momčad se borila, išli smo na glavi. Tada je bilo puno teže igrati, jer nije bilo ni novca kao danas. Na stadionu su bile 3-4 tisuće ljudi, sada je na svakoj utakmici 20 tisuća navijača. Puno im je lakše igrati. Prije, ako ne biste zabili pogodak već u 20 minuti, odmah bi krenuli zvižduci i uvrede. Nama bi bilo neugodno nakon remija, sramota bi me bilo izići na kavu. U drugim momčadima bilo je dosta mangupa. Inter je bio dobar s Modrićem i Ćorlukom, Kamen Ingrad, Rijeka, Zagreb... Bilo je to doba u kojem je svoj uspon počeo Zdravko Mamić. Dinamo je tada skupio sve najbolje mlade igrače koji nisu kliknuli i ispali su u ligu za ostanak.
Često se spominje Debrecen i Shelbourne, koliko su te utakmice frustrirajuće za igrača Hajduka?
- Te godine sam s prvom momčadi otišao na pripreme kao junior. Nitko nije očekivao da ćemo igrati za prvu momčad. Sjećam se Shelbournea, igrači nisu sedam dana izlazili sa stadiona. Bila je velika frka. I onda Debrecen godinu dana kasnije. Mi smo mislili da tamo neki Mađari nisu nešto posebno, a bili su dobro organizirani klub.
Mislili ste da Mađari samo prave kobasice?
- (smijeh) Nismo znali kakvi su. Tamo smo izgubili 0:3, a na Poljudu primili pogodak u prvim minutama. Taj poraz neću zaboraviti. Najgori poraz u životu, htjeli smo propasti u crnu zemlju.
Za naslov prvaka Hajduku će ove godine trebati sustav ili igrač koji će, uz Livajin učinak, biti u stanju osigurati još najmanje pet-šest pogodaka.
- Hajduku nedostaje i nešto u veznoj liniji. Nema agresije ni pravog trkača. Hajduk je pogriješio što nije doveo Duju Čopa. Imao si ga na zimu i sigurno bi došao u klub kojeg je oduvijek volio. Baš sam sreo nedavno Miju Caktaša, on bi isto sigurno dobro došao. Volio bih da Hajduk osvoji naslov, da me više ne zovu svake godine da komentiram. Rijeka mi djeluje dobro, s Frukom koji je trenutačno najbolji igrač lige, a Dinamo je igrački najbolji. Gattuso nije donio nešto u stvaranju igre. To njegovo ludilo izazvalo je efekt na početku. A sada, osim Livaje, nema nikoga. Ne znam zašto su došli Mlakar i Rusin. Žao mi je što je Hajduk potrošio Nikolu Kalinića i Ivana Perišića...
Zašto se tako lako stvori negativna energija prema svojoj djeci na Poljudu?
- Ne znam što je bilo s Perišićem. Htio se vratiti prije ozljede. Preko noći su ga riješili. Pričalo se kako je problem bio u disciplini, a meni je Perišić primjer pravilnog odnosa prema radu. Uostalom, opet je to naknadno dokazao. Zamislite da ga sada imate u momčadi, pa sam bi vam donio naslov prvaka.
Ta bi pogreška na kraju mogla stajati Hajduka naslova prvaka?
- Nadam se da neće. No, dovoljno je velika. To vam je kao da sada Luka Modrić dođe u Dinamu i da ga na takav način maknu. Nema nikakve logike. Hajduku treba energija kakvu je imao Igor Štimac kao sportski direktor. No, on je nepoželjan u klubu i ne bih o tome polemizirao. Zašto Hajduku nisu dobri naši domaći treneri, pa neka su i malo stariji. Pa ti ljudi odgojili su stotine djece i ostavili traga. Nama nije bio dobar Ivan Leko, a s Igorom Tudorom smo se 'rugali', a čovjek je danas trener Juventusa - zaključio je Bušić.
Nije Perisic nikakva Hajdukova pogreska. Kada nije bio ozljeden, otisao je iz Intera u Tottenham a ne u Hajduk, koji ga je i tada zvao, Zasto, to nje tesko pogoditi. Prosle godine je dosao pokusati zalijeciti ozljedu, doci u formuu i sto prije otixci. Nije imao namjeru duze ostati, kao Livaja, i pomoci u borbi za naslov. Nija nista pokazao jer nije bio potpuno zdrav a u svojim godinama tesko je odigrati dobro dvije utakmice u razmaku od nekoliko dana (vidi reprezentacija).Tesko je ocekivati da ce Hajduk osvojiti naslov jer tamo ne valja puno toga: uprava, trener a 50% igraca je za zupanijsku lgu. Mladi, uistinu kvalitetni igraci, kao Mate Antunovic npr. nikada nije dobio sansu da igra a Hajduk naikolo trazi centarfora.