Rijetko gdje je u životu sukob interesa poželjna i pogodna situacija. U nogometu smo imali priliku svjedočiti mnogim obiteljskim odnosima unutar momčadi, no dinamika odnosa koja je privlačila najviše pažnje jest ona oca i sina u ulogama trenera i igrača.
Dok obostrano poštovanje između sina i oca može znatno pripomoći momčadi, isto tako može ne samo narušiti momčadske već i obiteljske odnose. Jedna je stvar slušati oca unutar vlastitih zidova, a još ga treba slušati i na treningu te na utakmicama.
Tijekom godina mnoge su nogometne veličine nakon svoje karijere zašli u trenerske vode te dali priliku svojim potomcima. Takvi potezi su odmah u startu iziskivali salve medijskih kritika, ali i pažnje, a najbolji recentni primjer je nedjeljni nastup 20-godišnjeg Luce Zidanea među vratnicama na Santiago Bernabeuu protiv Huesce.
Sin povratnika na klupu Real Madrida Zinedinea Zidanea nije oduševio u 3:2 pobjedi protiv autsajdera, a legendarni otac je medijima opravdao prvi start mladog vratara.
- Nisam izabrao vlastitog sina, nego igrača koji je dio momčadi Real Madrida. Na njega gledam kao na bilo kojeg drugog igrača u momčadi. Sretan sam zbog njega, zbog njegova debija na Bernabeuu i zbog pobjede. On je naš treći vratar, Courtois je ozlijeđen, a Navasa sam želio odmoriti jer je igrao za reprezentaciju. Ispalo je dobro - ispričao je Zidane svojeg sina nakon utakmice.
Iako se strateg Reala našao na meti kritika, već ima iskustva sa sukobom interesa u Madridu jer Luca nije jedini Zidaneov sin koji je zaigrao za Blancose. U prvom mandatu Francuz dao je priliku Enzu Fernandezu, krilnom napadaču koji na prvu nikako ne podsjeća na svojeg oca.
Nogometaš koji ima španjolsko državljanstvo i majčino prezime debitirao je 30. studenog 2016. u Copa Del Rey utakmici protiv niželigaša Leonese te je čak i zabio u jednostavnoj 6:1 pobjedi, no nakon toga karijera mu je otišla totalno nizbrdo te nakon kratkih epizoda u Alavesu i švicarskom Lausanneu trenutno nastupa za španjolskog drugoligaša Rayo Majadahondu. Za sada Zidaneov projekt sa sinovima nije uspio, iako za Lucu ima još puno vremena.
Najfamozniji primjer eventualnog nogometnog nepotizma zasigurno je onaj nizozemske ikone Johanna Cruyffa i njegovog sina Jordija. Nedugo nakon umirovljenja Cruyff je zbog svojeg igračkog doprinosa zaradio mjesto na klupi Blaugrane, a nakon nekoliko uspješnih sezona na klupi uspio je nagovoriti čelnike kluba na kupnju svojeg sina Jordija iz Ajaxa.
Jedan od prvih popraćenijih odnosa oca i sina u ulogama stratega i igrača prošao je potpuno neslavno. Za vrijeme Jordijevog boravka u Barceloni katalonski klub nije osvojio nijedan trofej, tata je dobio otkaz, dok je Jordi prodan u Manchester United gdje se također nije uspio snaći.
Valja napomenuti da je Cruyff u isto vrijeme kad je doveo sina u Barcelonu doveo i, pazite sad - zeta! Jesús Angoy, suprug Cruyffove kćeri Chantal je izdržao impresivnih pet sezona u katalonskom divu, no samo je nastupio u devet utakmica. Shvatio je da originalni nogomet baš i nije za njega pa se prebacio na američki u ulogu šutera. Klub za koji je nastupao do kraja karijere se, prikladno, zove Barcelona Dragons.
Iako je mnogima promaknulo te se rijetko spominje, jedan od najboljih stratega svih vremena Sir Alex Ferguson također je imao priliku voditi svojeg sina.
Darren Ferguson je imao 14 godina kad je otac preuzeo United te je odmah krenuo trenirati u školi nogometa. S 18 godina na leđima otac mu je dao prvu priliku, no te prilike u konačnici nisu bile česte. Sir Alex je shvatio da je Darren rotacijski igrač, čak i igrač s klupe, što dokazuje tek 27 njegovih nastupa u četiri sezone nakon kojih je Ferguson junior šetao po engleskim niželigašima, a kasnije se okušao i u trenerskom poslu u Prestonu, dok je danas strateg engleskog trećeligaša Peterborougha.
Ni Hrvatska nije isključena iz ove teme. Nerijetko se dečki iz malenih nogometnih sredina i nižih liga žale kako tata gura svojeg sina, no i najvišim razinama našeg nogometa imali smo mnoge primjere, a najpoznatiji je onaj Zlatka i Nike Kranjčara.
Kada je "Cico" postao izbornik 2004. i nagradio sina prvim nastupom za Vatrene mnogi su sumnjali, no Niko je razuvjerio negativce te je ostao jedan od najvrijednijih igrača reprezentacije u drugom dijelu prošlog stoljeća.
Jedan od najkarizmatičnijih hrvatskih trenera Igor Pamić je jedan od najiskusnijih što se tiče vođenja svojih sinova. Bivši strateg Istre i Karlovca trenirao je sina Zvonka Pamića te Alena Pamića, a u Hrvatskoj, tvrdi, nikad nije bio optužen za nepotizam.
- Nisam bio u nekim velikim klubovima gdje je velik pritisak, ali isto tako nisam dao na svoje igrače o kome god se radilo. Najrealnije je da igra onaj koji treba i tako je uvijek bilo kod mene. Nisam nikad imao problema s medijima što se tiče mojih sinova, tu moram reći da sam privilegiran. Valjda su ljudi primijetili da radim kako treba. Unutar momčadi je normalno da su se igrači bunili, tako je i na najnižim ligama. Onom tko igra si najbolji trener, a onaj koji je na klupi će se ljutiti. Jedina stvar koju igrači ne shvaćaju ni dan danas je da se oni sami stavljaju u momčad ili izbacuju iz nje - zaključuje 49-godišnji strateg iz Žminja.
Je li jabuka pala daleko od stabla ili je otac rekao "moj sin mora igrati"? Nepotizam ili pak dobra procjena trenera-oca? Ako je teško procijeniti u nekim drugim poslovima, u nogometu je to još teže.
Ma sve što je izvana dobro je samo naše ništa ne valja dok ne naletiš na svinjetinu iz Poljske, kravu iz Engleske ili kukuruznu krupicu Lara 1kg, podrijetlom iz Republike Srbije, lot broj L131218A no koja je svom srećom povučena iz prodaje