Isključenje protiv Arsenala u proljetnom polufinalu Europske lige dvaput je zaredom poslalo Diega Simeonea u ložu, a njegova pomoćnika u orbitu popularnosti. Krupni i ekstravagantni Germán Burgos, zvani El Mono (Majmun) zbog obraslosti i nemarnog držanja, (su)potpisao je tri zadnja trofeja madridskog Atlética. Prvog se domogao u kolovozu 2014. u uzvratu španjolskog Superkupa koji je pripao rojiblancosima. Nakon što je kod vodstva domaćih s 1:0 zaslugom Marija Mandžukića Simeone isključen zbog tapšanja linijskog suca po glavi, Burgos je preuzeo zapovjedništvo nad sastavom i priveo susret sretnom zaključku sa spomenutim rezultatom.
Preživio rak bubrega
Ove je godine, opet zbog sankcije glavnom treneru, zablistao na dvama finalima koja su potvrdila europsku dimenziju novog kluba Nikole Kalinića. Bivši je vratar River Platea i argentinske reprezentacije nadzirao trijumf prugastih nad Marseilleom (3:0) u svibanjskom finalu Eurolige u Lyonu i sitnu osvetu protiv Reala (4:2) u Uefinu Superkupu u Tallinnu. Tijekom ovog potonjeg dvoboja, okončanog u produžetku, prizori korpulentnog Argentinca kako živahnim gestama upravlja momčadi i potom se šepiri na sredini terena brzo su osvojili društvene mreže. Njegov osebujan izgled s dugom kosom, bujnom bradom i prslukom poslužio je mnogim korisnicima kao poticaj za vizualne šale.
Proljetos, na proslavi treće Atléticove Eurolige, izrastao je u glavnu atrakciju otpjevavši “I Can’t Get No (Satisfaction)” Rolling Stonesa na oduševljenje stotinjak tisuća poklonika rojiblancosa okupljenih na madridskom trgu Neptuno. Potom je predstavio širok repertoar plesnih koraka iz raznih glazbenih žanrova. Između ostalog, plesao je rock na “Highway to Hell” AC/DC-a i njihao se u ritmu reggaea i hip-hopa. Performans 190 cm visokog i 100 kg teškog pomoćnog trenera mogao je začuditi samo onog tko nije upoznat s njegovom glazbenom karijerom koju je petnaestak godina kombinirao s vratarskom.
>> Pogledajte Večernji pressing s Igorom Štimcem i Davorom Šukerom
Početkom devedesetih, kao mlad vratar Ferrocarril Oestea, osnovao je rock-bend La Piara, čiji je bio vođa i pjevač. Promijenivši ime u Burgos Simpatía, grupa je 1999. izdala album “Jaque al rey”, a 2000. “Fasolera de Tribunas”. U tom je razdoblju Burgos imao neočekivano puno slobode za razvoj glazbenih ambicija. Doveden u Mallorcu iz River Platea kao trofejni vratar i veliko pojačanje uglavnom se kiselio kao pričuva sunarodnjaku Leu Francu. Kad je dobio priliku za nastup, udario je šakom u lice Espanyolova Manola Serrana i zaradio 11 utakmica zabrane igranja. Poslije neslavne epizode u Mallorci, 2001. je prešao u Atlético i smjesta mu pomogao da se vrati u Primeru.
U prvoj sezoni po povratku u najviši rang obranio je jedanaesterac Realovu Luisu Figu – nosom. Unatoč krvarenju, nastavio je igrati, a Atlético je u završnici izjednačio na 2:2 i spasio bod. Vicente Calderón svjedočio je Burgosovoj najluđoj fazi: nosio je kapu, duge crvene čarape i majice živih boja, koje je mijenjao na poluvremenu. Zaustavljao je mnoge udarce glavom i prsima (i primio poneki gol zbog neuspješne ekshibicije).
Živio je 24 sata dnevno – po danu kao nogometaš, po noći kao roker. Dok je igrao za Atlético, promijenio je postavu benda i preimenovao ga u The Garb po inicijalima svog punog imena – Germán Adrián Ramón Burgos. Pod tim je nazivom, koji sasvim slučajno podsjeća na englesko garbage (smeće), sastav 2002. izdao album “Líneas calientes”, a 2005. zasad završni rad “Abismos”. Tada je Burgos već bio nogometni umirovljenik i rekonvalescent od teške bolesti. Početkom 2003. otkrili su mu rak bubrega, koji ga je odvojio s terena na četiri mjeseca.
– Kad su mi priopćili vijest o karcinomu, nisam se toliko uplašio koliko iznenadio. Mislio sam da se takve stvari ne događaju nama koji se pojavljujemo na televiziji i umišljamo si da smo važni. Molio sam doktore da odgode operaciju jer smo u nedjelju imali utakmicu protiv Mallorce, ali su me uvjerili da je bolje obaviti zahvat što prije.
Uobičajena težnja pomoćnih trenera da se osamostale i dobiju svoju momčad nije uočljiva kod Burgosa. Sasvim je zadovoljan kao Simeoneov pomoćnik.
Jose, otkinut ću ti glavu!
– Cholo i ja se jako dugo poznajemo. Mogu reći da je izvanredan čovjek u svakom pogledu. Njegova je najveća sposobnost navesti grupu sportaša da vjeruje u sebe i dovesti je do uspjeha. Ono što ja najbolje činim održavanje je dobrog raspoloženja kod igrača i kod njega.
A ponekad posluži i za zastrašivanje protivnika. U prvoj sezoni tandema Cholo-Mono na klupi rojiblancosa suprotstavio se Joséu Mourinhu, koji je par mjeseci ranije drsko gurnuo prst u oko tadašnjem pomoćniku Pepa Guardiole u Barceloni, Titu Vilanovi.
– Ja ti nisam Tito, otkinut ću ti glavu – zaderao se na Portugalca koji je vidno ustuknuo. Cijelu priču o zanimljivom Burgosu pročitajte u novom MAX-u.
Žestoki roker, ko naš bosanac Dalić, hehehe