Amina Kajtaz, plivačica kluba Kantrida iz Rijeke, ovog vikenda nastupa na ekipnom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu. Još uvijek ne zna hoće li uhvatiti vlak za Olimpijske igre u Parizu.
– Trenutačno nemam odgovor na pitanje hoću li izboriti Pariz. Možda zvuči čudno, ali nisam se ni raspitivala jesam li uopće više kandidatkinja. Trener mi je rekao da osiguran odlazak na Olimpijske igre može postići osoba koja ima isključivo A olimpijsku normu. U Hrvatskoj za sada imamo dva plivača, a to su Nikola Miljenić i Jere Hribar.
Upoznala Bolta i Đokovića
Već ste bili dio Igara, u Rio de Janeiru 2016. godine. Po čemu ćete pamtiti te Igre?
– Rio će mi ostati zasigurno najdraže natjecanje dosad, moje prve Olimpijske igre, zanimljiv grad, odlična klima, velike gužve. Najljepši trenutak na tim Igrama definitivno mi je bila ceremonija svečanog otvaranja.
Kako vam se svidjelo u olimpijskom selu?
– Bilo je prekrasno. Upoznala sam i slikala se s mnogim sportašima i bilo mi ih je nevjerojatno vidjeti. Bila sam sretna da sam imala priliku fotografirati se s Usainom Boltom i Novakom Đokovićem. Slikala sam se s puno poznatih sportaša i tako bismo se i upoznali, no to nije baš bilo pravo upoznavanje, nego više molba za fotografiju. Bilo mi je fascinantno vidjeti svoje Mostarce Bojana Bogdanovića i Igora Karačića.
Jeste li možda uspjeli pogledati neke druge sportove u Riju?
– Gledala sam košarku Srbija – Hrvatska, atletiku, streljaštvo, džudo...
Odrasli ste u Mostaru, u sportskoj obitelji. Koliko ste zapravo bili svjesni dok ste bili dijete da je tata Sead izuzetno popularan nogometaš, zvijezda Veleža, ali i jugoslavenske reprezentacije?
– Iako je moj tata bio jedan od boljih nogometaša Veleža, nikada nam to nije davao do znanja. Njegova najveća vrlina je skromnost što izuzetno i dandanas cijenim kod njega.
VEZANI ČLANCI:
Jeste li u djetinjstvu odlazili na nogometni stadion kako biste gledali tatu?
– To je bilo nemoguće. Naime, on je završio karijeru početkom 90-ih, a ja sam se rodila krajem 90-ih, tako da nažalost nisam imala priliku, no odlazila bih s njim na utakmice Veleža kada je bio na dužnosti sportskog direktora kluba.
Kada se pojavila ljubav prema plivanju?
– Mama se bavila plivanjem, kao i moja starija sestra Delila. Uvijek smo se htjele baviti nekim sportom kako bismo upoznale nove ljude, nove kulture i putovale zemljom. Kasnije se to pretvorilo u posao, ali prvih deset godina svima nama to je bio hobi. Ovim putem pozdravljam i svoju prvu trenericu Marinu Balić. Inače, prije plivanja kratko sam trenirala tenis.
U Mostaru nije bilo bazena, koliko vas je to kočilo u karijeri?
– Nažalost, u Mostaru sada postoji samo 25-metarski zatvoreni bazen. U mom slučaju on tada nije bio u funkciji, trenirali smo u Gradskoj mostarskoj banji, odnosno turskom kupatilu dugačkom 12,5 metara. Sigurno da je to utjecalo na moju karijeru, posebno u mlađim uzrastima. Morala sam puno više trenirati u 20-im godinama jer sam sve to propustila u mladosti, baš kako bih nadoknadila kilometražu. Zbog loših uvjeta izdržljivost mi je bila lošija strana.
Zanimljivo je da je vaš talent prvi uočio Borut Petrič, jedna od najboljih plivača u bivšoj Jugoslaviji.
– Bilo je fascinantno i meni, a i mojoj mami, koja je bila njegova velika obožavateljica s obzirom na to da se bavila plivanjem. Njoj je bilo nevjerojatno da imam priliku raditi s jednim takvim sportašem.
Iz Mostara odlazite u Dubrovnik. Koliko je bilo stresno otići iz obiteljske kuće?
– Bilo je teško na početku. Tek sam navršila 16 godina, nisam još ni srednju školu završila, no zbog karijere napustila sam svoj Mostar i obitelj. I dandanas je teško kad ste odvojeni od obitelji, jednostavno vam nedostaju. Željni ste ljubavi, mamine hrane, mirisa doma... S vremenom se morate naučiti s time nositi, a osamostaljenje je dobro. Prvih šest mjeseci mog života u Dubrovniku sestra je preuzela veliku žrtvu i došla živjeti sa mnom, radila je u Jugu kao trenerica, olakšala mi je puno toga. Tih prvih mjeseci ona mi je bila doista velika podrška, zatim roditelji i ja sama sebi. Nekada se sami morate bodriti da izdržite i da se uklopite u teške treninge, novu sredinu, nove prijatelje... Kada se odlučite profesionalno baviti plivanjem, nemate puno vremena za odlazak doma, u Mostar, morate trenirati i subotom, tako da su roditelji češće dolazili meni nego ja njima.
U međuvremenu ste iz Juga prešli u zagrebačku Mladost, a uz plivanje studirali ste nutricionizam.
– Volim izučavati nutricionizam i znanje primjenjujem redovito u svojoj prehrani. Ne radim još ništa u struci, no nakon sportske karijere mogla bih se time baviti. Sviđa mi sportska prehrana i naravno da bih na nju bila usmjerena više s obzirom na to da imam iskustva.
U svojoj plivačkoj karijeri osvojili ste više od 1000 medalja, gdje ih držite?
– Medalje su uglavnom u Mostaru, u stanu mojih roditelja, ne držim ih okačene, no imam jedan lijep regal doma u kojem su tatina i moja priznanja.
Iz Mladosti odlazite u Rijeku, zašto?
– Htjela sam napraviti promjenu. Kantrida je ponudila dobru opciju, dobro sam "kliknula" s trenerom Daliborom Krebeljom, odlučili smo pokušati ostvariti što bolju verziju nas u ovom razdoblju i za sada nam je super.
Sudjelovali ste i pobijedili na izboru Miss sporta Hrvatske, kakva iskustva nosite s tog izbora?
– Natjecanje za Miss sporta 2020. bilo je lijepo iskustvo. Najviše ću ga pamtiti po jako zabavnoj atmosferi, novim prijateljstvima i poznanstvima, bio je to događaj s kojim se ne susrećem svakodnevno.
Jednom ste rekli da vam je dosta vode i plivanja pa na more i ne idete baš često.
– Volim otići na more, ali ako imam slobodnog vremena, kojeg i nemam baš pretjerano, radije ću odabrati Mostar i posjet roditeljima. U Rijeci je lakše. More gledam svaki dan.
VEZANI ČLANCI:
Sigurno se bolje osjećate u kupaćem kostimu nego u večernjoj haljini i štiklama?
– Ljudi nisu ni svjesni koliko je teško hodati u visokim potpeticama i večernjoj dugoj haljini. Manekenkama uopće nije lako, još moraju jako brinuti o tjelesnoj težini. Ja ću uvijek birati kupaći kostim.
Volim se šetati, otići u kino
Slobodno vrijeme?
– Volim se šetati, otići u kino pogledati neki film ili pak otići u neki super restoran. Volim čitati, najviše psihologiju i biografije. Trenutačno čitam knjigu princa Harryja "Rezerva", a najdraža mi je "Secret" Rhonde Byrne. Od serija nedavno sam pogledala "Tour de France" i odlična je. Što se tiče glazbe, slabo je slušam. Volim putovati kao i svi, volim upoznavati nove kulture, ljude... Koji god grad posjetila, uvijek kažem da bih u njemu mogla živjeti.
Gdje se vidite nakon plivačke karijere?
– Još uvijek razmišljam o tome. Imam nekoliko ponuda za posao pa ćemo vidjeti za koju stranu ću se opredijeliti. Svestrana sam i mogu raditi i u sportu, marketingu, nutricionizmu... Za sve treba malo sreće i reakcija u pravi trenutak.
Kupelj, kupelj.... turska kupelj.