Rukometaši Hrvatske napustili su Karlovac, svoju bazu za trajanja zagrebačkog dijela Svjetskog prvenstva. Najčešće su rukometaši boravili u "podrumu" hotela, gdje su imali prostoriju za druženje, stol za stolni tenis, ali i pravu malu ambulantu. I upravo je ta pričuvna soba bila najprometnija. Od prvog dana ozljede su pritiskale naše igrače pa su trojica fizioterapeuta: Željko Kercel, Josip Režić i Saša Matejčić radili od 0 do 24.
Suradnja sa Zecom
Željko Kercel već je na četvrtom velikom rukometnom natjecanju fizioterapeut hrvatske reprezentacije. Prvi put angažiran je na Europskom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj 2022. godine.
– Bilo je to Europsko prvenstvo tijekom kojeg je koronavirus uzeo velik zamah. Tadašnji fizioterapeut hrvatske reprezentacije Filip Šimunović također je dobio koronu pa me je Ivica Udovičić, tehnički direktor reprezentacije, zvao i pitao mogu li uskočiti. Naravno, takvo što se ne odbija – rekao je Željko, koji je rođen u Požegi i tamo je nešto malo igrao rukomet.
Kada je završio srednju školu, vratio se u Požegu. Prvi angažman bio mu je u ženskom rukometnom klubu Zvečevo.
– Trener je bio Mato Matijević i ostvarili smo neke dobre rezultate, igrali u Europi. Za Zvečevo je među ostalim igrala Cvita Pasičnik, kasnije hrvatska reprezentativka. Nakon rukometa otišao sam u nogometni klub Kamen Ingrad. Bio sam tamo u vrijeme kada je Nenad Gračan bio trener, a Marijan Vlak sportski direktor. Igrali smo Kup Uefe kada smo u 1. kolu ispali od njemačkog Schalkea.
Kako je bilo surađivati s Vladom Zecom, glavnim šefom kluba?
– Teško i nemoguće. On je bio osebujna osoba, uvijek bi sebe stavljao na prvo mjesto. Svi su bili nebitni osim njega. Nakon dva poraza od Rijeke u kupu i prvenstvu Zec je došao u svlačionicu i potjerao pola momčadi. Bio je to početak kraja jednog dobrog projekta i odlučio sam otići.
U klubu ste sigurno u to vrijeme imali sjajne uvjete za rad?
– U to vrijeme to je bio najbolji stadion u Hrvatskoj. Svlačionica Kamena bila je ista kao i svlačionica Barcelone. Imali smo jacuzzi, bazen, teretanu...
Potom ste se uputili u Zagreb?
– Brat i ja došli smo doslovce s jednom torbom u Zagreb. Nismo nikoga znali, riskirali smo da budemo kruha gladni. Doduše, imao sam ponudu da dođem u Dinamo, ali više nisam htio u nogomet. Srećom, otvorila se prilika u rukometnom klubu Sesvete, čiji je trener postao Davor Dominiković. Poslije me pogurao u juniorsku reprezentaciju, s kojom sam osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu. Ostao sam u juniorskoj reprezentaciji do prelaska u seniorsku. Od prošle godine postao sam glavni fizioterapeut. Što se tiče klupskog rukometa, cijelo sam vrijeme u Sesvetama, a imao sam mali izlet u ženski i muški klub Bjelovar. Već šest godina imam privatnu praksu fizikalne terapije Fizio Medianus.
Kakvi su dečki?
– Poslušni, ništa im nije teško napraviti, prava je milina s njima raditi – naglasio je Kercel.
Čak i u 2 ujutro?
– To su naša vremena, ha-ha. Ma, atmosfera je sjajna u toj našoj prostoriji. Svi se šale, druže, razgovaraju. Bolove začas zaborave – priča Kercel, čiji je brat blizanac Zlatko fizioterapeut hrvatske vaterpolske reprezentacije.
Josip Režić nije od jučer u rukometu. U reprezentaciju ga je uveo Damir Kajba, na Europskom prvenstvu koje se 2018. igrao u Hrvatskoj. Od tada je nanizao sva velika natjecanja. Završio je Zdravstvenu školu Split, smjer fizioterapeutski tehničar, a potom je upisao stručni preddiplomski studij fizioterapije pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Od 2021. radi na polikliničkom dijelu Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC-a "Sestre milosrdnice". Hobi su mu crtanje i izrada skulptura pasa.
– Ugledao sam neke skulpture na Facebooku koje i nisu baš nešto izgledale pa sam samome sebi rekao: "Skromno, ma nije valjda da ne mogu bolje od ovoga." Tako sam se upustio u izazov.
Još otkako je završio osnovnu školu, sve je češće odlazio pogledati izložbe pasa pa je shvatio da te dvije ljubavi želi povezati. Proces izrade poprilično je zahtjevan, posebno kada se ide nešto dublje u detalje kako bi se "pogodila" ekspresija psa. Akademska kiparica Tina Jukić Banjan olakšala mu je početke i uputila ga u sve tajne te umjetnosti. Jedna figura, ovisno o veličini, oduzima jedan do dva tjedna izrade, nakon čega ide na sušenje tjedan do dva. Ovisno o boji, skulpture idu jednom ili dvaput u peć, a peku se na 1000 °C čak do 10 sati.
Tri brata fizioterapeuta
Saša Matejčić debitirao je kao fizioterapeut na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Jasno, kada je riječ o seniorskom natjecanju. Kao fizioterapeut radi u juniorskoj muškoj reprezentaciji Hrvatske, ali i u rukometnom klubu Rudar. Ima dva brata koji su također fizioterapeuti. Andrej radi u seniorskoj ženskoj reprezentaciji zajedno s Vesnom Hodić, a Filip radi u Splitu. Zanimljivo je da im je otac liječnik, trenutačno radi u Samoboru, a neko vrijeme bio je ravnatelj Klinike za traumatologiju.
