Almir Turković jedan je od rijetkih igrača s ovih prostora koji ima iskustvo igranja u japanskoj ligi. Između igranja u Hajduku i Osijeku utisnula se dojmljiva japanska epizoda.
Koliko god imao predznanja o japanskoj upornosti, ipak se čovjek iznenadi kad doživi iskustvo igranja u toj specifičnoj zemlji. Iznimno su vrijedni i predani svom poslu, naročito kada ga još i toliko obožavaju kao nogomet. Maksimalna se tjelesna priprema i požrtvovnost do krajnjih granica podrazumijeva, baš kao i silno izražen nacionalni naboj. Cijene svakoga, ali odavno su raskrstili s kompleksima manje vrijednosti. Sve više znaju u tehničkom i pogotovo taktičkom smislu. Pogubno bi bilo čak i podsvjesno podcijeniti "kamikaze" ističe Turković.
Iskusni napadač objašnjava i njihov iznenađujući remi (2:2) s Njemačkom. Nabrušene domaćine razbiti na njihovu travnjaku samo nekoliko dana prije SP-a nije mala stvar. Vodili su s 2:0 i da nisu imali brojne izmjene, ne bi Nijemci nikad izjednačili. Glavne perjanice igraju im dugo u Europi i prave su nacionalne ikone, posebice Nakata u Engleskoj, Nakamura u škotskom Celticu i strijelac Takahara u Njemačkoj.
O sazrelu iskustvu govori podatak da je od 23 igrača njih čak 17 u najzrelijoj dobi između 26 i 30 godina te s desecima nastupa za reprezentaciju. Fanatično su motivirani, uz izborničko božanstvo Zica žele korak naprijed. Hrvati moraju podjednko trčati i boriti se kao oni, tek će tada do izražaja doći kvaliteta vatrenih.
