Robert Prosinečki, pitaju li se vodeći ljudi Crvene zvezde, novi je trener nekadašnjeg prvaka Europe! Zapravo je već nekoliko dana sve bilo jasno. Završni sastanak "odigrao" se u restoranu Srđana Đokovića, oca slavnog srbijanskog tenisača Novaka, koji je najzaslužniji što su proteklog vikenda tenisači Srbije osvojili Davisov kup. Za nešto manje od sat vremena sve je bilo dogovoreno.
Robert Prosinečki tog je posebnog četvrtka u svom životu na prvom macchiatu u svom zagrebačkom restoranu Prosikito oko 10 sati tražio sve hrvatske dnevne novine.
Očekivao veće napade
– Bit ću iskren: nisam očekivao tako dobre komentare. Znam da sam mnoge iznenadio, bio sam spreman i na napade – govorio je u bradu.
U ranim jutarnjim satima Prosinečki je svratio do modnog salona Martina Arbanasa.
– Kupio sam novo odijelo, baš sam zadovoljan. Kupio sam i novu kravatu, crnu s bijelim točkicama. Gledam kravatu i nešto me cijelo vrijeme kopka. Paše uz odijelo, ali onda mi je sinulo: "Robi, pa ti si trener Crvene zvezde!" Odmah sam odjurio i kupio ljubičastu kravatu, crvene nigdje nije bilo. Sad mogu u Beograd – smijao se svojoj zaboravnosti Žuti.
Prve pahulje snijega igrale su se nad Žitnjakom, crni Jeep krenuo je prema istoku, na zaslonu Nokije poziv s beogradskog broja.
– Krenuo sam. Ali, kaj mislite da vi tamo kažete svima da smo se samo šalili – pokušao je na početku razbiti nervozu.
Tijekom puta Prosinečki je bio uglavnom šutljiv. Malo smo ga bocnuli pitanjem: Koga biste radije na čelu HNS-a – Markovića, kojem ćete danas dati podršku pojavljivanjem u Westinu, ili Štimca?
– Ma, pretjerali ste. To opterećuje. Ne znam tko će biti predsjednik HNS-a, ali, tko god bio, težak ga posao čeka. Puno je tu problema, nesređenih odnosa. A ja sam otišao u Beograd, meni bi moglo biti još teže. Ali želim biti trener.
Partizan je odličan
U srijedu je gledao Partizan protiv Arsenala.
– Dobri su, jako su dobri. Čeka me pakao.
Crvena zvezda danas je "dužna kao Grčka", u Ljutice Bogdana treneri se izmjenjuju češće nego u Maksimiru.
– Znaš, u životu sam išao najtežim putem. Eto, prije 23 godine ovom sam istom cestom išao u Beograd s ocem Đurom i stalno govorio: "Tata, brzo ćemo se vratiti u Zagreb". Bio sam dijete kada me ostavio, nisam prestao plakati. Ali valjda sam zbog svega toga uspio.
Auto je gutao bivši Autoput bratstva i jedinstva.
– Ej, Raketa, hvala. Joe, kako si, ma ne bojte se, vidjet ćemo se ubrzo. Niko, da ne mislim da mogu biti dobar trener, ne bih se u ovo upuštao – razgovarao je Robert Prosinečki s hrvatskim reprezentativcima.
Javio se i njegov prvi fizioterapeut, legenda zagrebačkog Dinama Joža Čačković.
– Drži se, Robica!
Na Bajakovu kolone kamiona, automobilima ni traga.
– Valjda će me pustiti – šalio se Žuti.
Ajde, Robi, spasi Zvezdu!
Iza leđa s lijeve je strane ostao Vukovar. Približavam se Srbiji, prvi put nakon 1988. godine, kada sam tamo kao tinejdžer gledao Dinamo. Policajac ozbiljno gleda, ne osjećam se ugodno i ne ide mi se baš tamo. No, posao uglavnom ne pita, život ide dalje.
– Robi, bre, ajde spasi Zvezdu – preko naočala je prozborio policajac pred mirovinom.
Robi se pristojno osmjehnuo.
– Nakon ovoga život više ni izbliza neće biti isti. Napetost, stres, sve će to biti moj 24-satni život. Ali osjećam da ću napraviti čudo.
10.12.2010. u 09:10h EUJanez je napisao/la: Robert je ponovo među svojima.... ------------------------------------------------------------------ Je među svojima je, nekad je to bila dojč marka a sad euro i ja bi htio bit među takima