Sve je počelo naoko bezazlenim remijem na Rujevici. Rekao bi čovjek - 1:1 je s Rijekom na njenom terenu iz Dinamovog aspekta uvijek solidan rezultat. Znala je Rujevica, nekoć i Kantrida biti mjesto na kojem bi plavi polomili zube, a onda se zadnjih godina i ta slika promijenila. Jedan bod, s tek nešto lošijim drugim poluvremenom u odnosu na dotadašnji ovosezonski prosjek Dinamovih "bpm" brojki. Mogli su Riječani i do pobjede, ništa iznenađujućega ne bi bilo da se uz ljepoticu Veldina Hodže na njegovom riječkom oproštaju u mreži Ivana Nevistića našla još pokoja lopta.
Nevistić je, sjetit će se mnogi, u zadnjoj riječkoj europskoj sezoni bio jedan od najboljih vratara grupne faze Europske lige. Skidao je Real Socieadu i Napoliju zicere i time najavio dolazak u Dinamo koji će ga tek privremeno najprije poslati u Lokomotivu, a onda odlaskom Dominika Livakovića trajno ustoličiti među vratnice na Maksimiru. Nevistić je sada novi heroj plavih, iako je u pet dana kroz dvije utakmice akumulirano "popio" 13 golova.
Iza devetke u Münchenu i četvorke u Koprivnici valja se i navijačka priča. Boysi su nakon debakla u Podravini igrače poslali u svlačionicu bez pozdrava, a pogled na kalendar sada ipak budi nadu i vjeru u neke pozitivnije pomake. Evo, već u srijedu popodne hrvatski prvak igrat će u šesnaestini finala Kupa protiv Banjola. Hajduk, Bayern, Slaven Belupo, Banjole... Bit će to fešta za to malo mjesto, cijelu okolicu Pule i južnu Istru, za cijelu medulinsku općinu. Na malo igralište na Prematinki dolazi hrvatski prvak.
FOTO Pogledajte smrknuta lica utučenih dinamovaca, kao da ne znaju što ih je snašlo
Zaista, trebaju li se u Dinamu sada bojati momčadi koja se natječe u 3. NL Zapad, četvrtom rangu hrvatskog nogometa? Banjole su i na četvrtoligaškoj ljestvici tek na 12. mjestu od 16 klubova, s tek jednom pobjedom u prva četiri kola tog natjecanja. Scenarij sličan onome Slaven Belupa koji do dolaska Dinama u šest kola HNL-a nije znao za pobjedu. A onda su plavima u jednoj večeri sasuli četiri komada u mrežu, jedan više nego svima zajedno ove sezone do sada.
Što se sada mota po glavi Sandru Perkoviću? Poslati na teren u Istru juniore, B-postavu, nešto miješano ili pak one najjače? Može li plava družina među sobom naći 11 igrača koji će nakon tri-četiri turobne partije konačno nešto odigrati? Koga uopće posjesti na autobus preko Učke?
Jasno je kao dan, u Dinamu nakon koprivničkog harakirija sve zvoni na uzbunu. Profesor Baltazar negdje u kancelariji miješa najbolji miks za novog trenera, lice koje je trebalo dovesti - ne danas, ne jučer, već prekjučer. Dinamu sada treba osoba s karakterom i znanjem, a ponajviše iskustvom. Netko kome će vjerovati i uprava i navijači, ali što je najvažnije i igrači. Netko iza koga se može stati... Navijači su nestrpljivi, a sada više ni istarski četvrtoligaš ne zvuči kao netko koga se lako može pobijediti.
Ovo je ogledalo nove uprave koja ispada totalno nesposobna. Vidjelo se i na prijelaznom roku da nešto gadno ne štima, naročito kada su otkantali Šotičeka, da bi mogli dovoditi čudne poluigrače... Očito novi manageri koji dovode te igrače imaju neke dealove sa Zajecom i Marićem, nema drugog objašnjenja, a Andi Bara je odjednom persona non grata, onaj koji je doveo vrhunske igrače i napravio vrhunske transfere (zajedno s Mamićima)... Ono na što su ljudi upozoravali, sada se pokazalo, Dinamo je klub možda za sredinu ljestvice, kanta za napucavanje ne samo u LP, već i u domaćem prvenstvu. Ova uprava je uspjela izvući prošlu sezonu zahvaljujući radu onih prije, no to je ishlapilo, kao i sreća. Ovdje je sva nesposobnost izašla na vidjelo i situacija je puno gora nego kada su tu bili deda, Vlatka i Čačić... Nova uprava je potjerala svu struku iz kluba, sada dijele novce, a Dinamo ide put Cibone.