Dvobojima Francuske i Crne Gore u Dubrovniku i Italije i Gruzije u Zagrebu, sutra započinje Europsko vaterpolsko prvenstvo koje je silom prilika (zbog izraelsko-palestinskog rata) premješteno iz Izraela u Hrvatsku.
Reprezentacija zemlje domaćina svoju prvu utakmicu odigrat će u četvrtak navečer na Plivalištu Gruž, i to protiv Španjolske (20.15). Riječ je o vaterpolskoj velesili koja je na posljednjem Svjetskom prvenstvu osvojila broncu, a na onome prije toga svoje treće svjetsko zlato.
Hrvatski poklonici vaterpola furiju pamte još iz finala Olimpijskih igara u Atlanti (1996.) u kojoj su Estiarte i društvo nadjačali Bukićevu i Šimencovu družinu. Španjolci su dvaput uzastopce osvajali naslov prvaka svijeta (1998. i 2001.) da bi u godini prvoga hrvatskog zlata (u Melbourneu 2007.) bili treći, a dvije godine kasnije, u Rimu, drugi. Uslijedila je tada kriza koja se, u godini drugoga hrvatskog svjetskog zlata (2017.) očitovala neodlaskom na svjetsku smotru, ali je onda uslijedio novi uzlet.
Eto, to je prvi hrvatski suparnik kojeg bi valjalo, nekako, zaskočiti da izbjegnemo utakmicu osmine finala i da prođemo izravno u zagrebački četvrtfinale. Jer, pretpostavka je, ako bismo dobili Španjolsku, da to onda više ne bi bio problem.
No, ne zaboravimo mi koga još imamo u skupini, a to je vrlo kvalitetna i opasna selekcija Crne Gore. Uostalom, riječ je o suparniku koji nas je na posljednjem Svjetskom prvenstvu eliminirao u osmini finala i koji nas je, u utakmici za broncu, pobijedio na Europskom prvenstvu u Budimpešti (2020.). I u dubrovačkoj skupini, zacijelo uz velik broj svojih navijača, ajkule će za barakude biti vrlo visoka prepreka. Uostalom, Crnogorci imaju četiri tri europske medalje, zlato (2008.), dva srebra i spomenutu broncu, ali i jedno svjetsko srebro (2013.).
Francuze predvodi Kobešćak
Francuska je nominalno najslabija reprezentacija u skupini, ali nije za podcijeniti. Predvođeni hrvatskim trenerom Vjekoslavom Kobešćakom (koji je formalno pomoćni trener), tricolori su u Dubrovnik stigli neopterećeni borbom za olimpijsku vizu, jer je oni, a Francuska je domaćin ovoljetnih Olimpijskih igara, automatski imaju. A suparnici koji ne žive pod pritiskom nerijetko znaju biti i najopasniji.
U skupini B, koja se igra u Zagrebu, svrstane su dvije prvoplasirane reprezentacije s posljednjega Svjetskog prvenstva (prvak Mađarska i Grčka) te trostruki olimpijski i četverostruki svjetski prvak Italija i reprezentacija iz nižeg kvalitativnog razreda Gruzija, osma reprezentacija s prošlog EP-a.
No, kad smo već kod nabrajanja trofeja valja kazati da je Mađarska najtrofejnija reprezentacija u povijesti vaterpola, o čemu svjedoči čak devet olimpijskih, četiri svjetska i 13 europskih zlata. Doduše, Mađari u Hrvatsku stižu u prilično relaksiranom sastavu, bez nekolicine svojih najboljih igrača koje čuvaju za borbu za deseto olimpijsko zlato.
Relaksirana će biti i Grčka, koja posljednjih godina doživljava veliku ekspanziju. Uostalom, Grci su aktualni olimpijski i svjetski doprvaci i kao takvi će biti jedan od udarnih kandidata i za europsku medalju.
Osim bogate tradicije, Italija je i vaterpolska velesila današnjice, o čemu govori i podatak da iz te zemlje dolazi najjači europski klub Pro Recco, trostruki uzastopni prvak Europe. Zapravo, od posljednjih 20 vaterpolskih Euroliga, Pro Recco je osvojio čak devet. Stoga je pomalo neobično da Talijana na europskom postolju nije bilo još od 2014., kada su u Budimpešti osvojili treće mjesto, iza Srbije i Mađarske.
Ako se pitate gdje je peterostruki europski prvak Srbija, tu je vaterpolsku silu novi sustav natjecanja pogurnuo u Drugu diviziju. A razlog je tome što su Srbi na posljednjem Europskom prvenstvu, onom splitskom, bili tek deveti pa sada imaju lošiju startnu poziciju. Što, dakako, ne znači da Srbija ne može do medalje i na ovom prvenstvu.
A s obzirom na to da su naši istočni susjedi apsolutni favoriti skupine, koju čine i Njemačka, Izrael i Malta, za sve reprezentacije naše skupine bit će važno ne biti četvrti. Jer tko između Hrvatske, Španjolske, Grčke i Francuske bude četvrti, taj bi mogao izletjeti već u osmini finala, jer ondje će ga čekati Srbija. A sustav natjecanja je takav da dvije najbolje momčadi i dvije skupine Prve divizije idu izravno u četvrtfinale, dok preostale dvije moraju razigravati u osmini finala s najboljim momčadima iz Druge divizije.
Hrvatska dvaput domaćin i prvak
No, kad smo već predstavili kandidate za odličja (a dojma smo da ih je osam), predstavimo i domaćina koji se tradicijski također ima čime podičiti. Ne samo s olimpijskim zlatom (2012.) i dvama olimpijskim srebrima (1996. i 2016.), sa sedam svjetskih medalja (dva zlata, jedno srebro i četiri bronce) nego i s dvama rekordima sa svjetskih prvenstava. Prvi je da je Hrvatska od 2007. do 2019. osvajala medalje na sedam uzastopnih mundijala, koji je niz prekinut 2022. na SP-u u Mađarskoj. No, tada je nastavljen drugi niz, a to je da smo imali čak devet uzastopnih polufinala svjetskih prvenstava.
Nabrajanje hrvatskih uspjeha – koje svjedoči da je vaterpolo naš najtrofejniji ekipni sport – završit ćemo podatkom da Hrvatska na europskim prvenstvima ima pet odličja (dva zlata, dva srebra i jednu broncu). Dodajmo na kraju i činjenični podsjetnik da je Hrvatska, u oba slučaja domaćinstva kontinentalnoj smotri, slavila europski naslov. Godine 2010. u Zagrebu i 2022. u Splitu.
