Nuša Olajoš sa 16 godina postala je najmlađa pobjednica Lipanjskog međunarodnog turnira u preponskom jahanju. Turnir je ove godine doživio svoje 65. izdanje.
– Pobijedila sam u utakmici za pehar grada Zagreba na visini od 1,45 metara. Zanimljivo je da sam prvi put u životu skakala na tako visokim preponama. Do tada sam najviše skakala na visini od 1,40 metara – rekla je Nuša, učenica Privatne klasične gimnazije.
Jahanjem se bavi već desetak godina.
– Jednom sam s roditeljima išla na izlet i tamo vidjela konje. Nedugo zatim upisali su me u školu jahanja u Klubu Hiperion na Maksimiru. Potom sam jedno vrijeme bila članica Trajbar teama iz Zaprešića, a posljednje četiri godine članica sam Kluba Zagreb, a trener mi je Renato Levanić. Treniram svaki dan, vikendom su obično natjecanja, a jedini slobodni dan mi je ponedjeljak – istaknula je Nuša.
Imate neobično ime i prezime?
– Svi mi govore da imam mađarsko prezime, a nitko mi nije iz Mađarske. Tata je iz Zagreba, a mama iz Karlovca. Što se tiče mog imena, istina, neobično je, ali ne znam zašto su ga roditelji izabrali – kaže Nuša.
Kao mala trenirala je atletiku i klizanje te išla na balet.
– Jahanje mi je bilo najzabavnije i tako sam ostala u ovom sportu.
Koliko imate svojih grla?
– Tri. Držim ih na zagrebačkom hipodromu i imam tamo ljude koji se brinu o njima.
A kako prijatelji iz škole reagiraju kada im kažete čime se bavite?
– Svima je to zabavno. Čak me je jedna prijateljica iz osnovne škole pratila na nekoliko turnira – istaknula je Nuša.
Uskoro ćete na dalek put?
– Da, u Portugal, gdje će održava europsko juniorsko prvenstvo. Mislim da ćemo na put krenuti dosta ranije jer ću nastupiti na jednom turniru prije Europskog prvenstva. To će mi biti i najdalji put. Prošle godine išla sam u Nizozemsku i putovali smo s konjem dva dana. Do Portugala ćemo putovati tri dana jer će konji morati stajati triput. S obzirom na to da će biti velike vrućine, putovat ćemo noću, a danju se odmarati – kaže Nuša.
Gdje ćete se odmarati?
– Već postoje uhodane stanice na kojima konji imaju osiguran smještaj i hranu. Preko dana se malo prošeću, nahrane, malo treniramo. Uglavnom se na put kreće kamionom, a sa mnom će na put mama i tata. Nadam se da će s nama putovati i trener Levanić, premda je najavio da će on ići avionom. Znam da je naporno i razumijem da je lakše putovati na tako dalek put avionom – zaključila je Nuša.
