Sunce je polako zalazilo i kroz prozore Kutije šibica osvjetljavalo parket na koji su istrčali zagrebački plinari. Da, vratio je srpanj rukometaše na Trešnjevku, ali i doveo neka nova lica. Prije treninga – upoznavanje. Između dobro poznatih zagrebaša u krugu je stajao i 2,03 metra visok bivši kauboj, “čovjek s crte” – Igor Vori. Osam je godina prošlo otkako je igrao za Zagreb, a sada je ponovno dio njihovih trupa.
– Malo sam uzbuđen, sretan, zadovoljan i sa smiješkom sam došao prvi dan, a to je bitno – kaže Vori koji se osvrnuo i na svoje nove suigrače.
– Neke sam igrače tek sada upoznao, ali igrao sam protiv Zagreba i mislim da smo se tu dosta upoznali. Gledao sam ih na videima i ovako, tako da neke stvari znam, no imat ću vremena pohvatati njihovu taktiku, njihovo viđenje rukometa i nadam da ću se brzo prilagoditi.
Vori je iza sebe ostavio PSG, a tamo i Luku Stepančića i Hilala Jaganjca, on će pak sljedeće dvije godine svlačionicu dijeliti s momcima Veselina Vujovića koji su prošle sezone napravili dobar rezultat. Osvojili su treće mjesto u regionalnoj SEHA ligi, no nisu uspjeli zabiti i posljednji sedmerac – izboriti Final Four Lige prvaka, u tome ih je zaustavio baš Vorijev PSG.
– Mislim da su to igrači koji imaju kvalitetu. PPD ima veliku perspektivu na osnovi prijašnjih rezultata i možemo se nadati najboljem. Ulaz u sezonu mora biti dobar, ako skupinu završimo na dobrom mjestu uz mladost, volju i entuzijazam, mislim da možemo daleko dogurati u Europi. Ove su godine momci napravili veliki rezultat. Ja se nadam da ćemo mi biti na istom nivou, a možda i bolji – kaže Vori.
Nakon kratke pauze i promjene dresa novi zagrebački pivot na odmoru je napunio baterije.
– Odmorio sam se s obitelji na godišnjem i oni su sretni i zadovoljni što sam se vratio u Zagreb. Svi smo sretni zbog toga i to je najbitnije – kaže Igor koji i na pragu 36. godine loptu još uvijek ima zalijepljenu za ruke. S onom reprezentativnom se oprostio, ali nije ju zaboravio.
– Reprezentacija je jedan lijep period mog života, ali okrenuo sam novu stranicu. Trenutačno sam posvećen klubu. Dečkima u Riju želim sve najbolje, imamo kvalitetu, to smo pokazali u Poljskoj i to sada samo treba još jednom potvrditi. Bitno je da im pružimo veliku podršku, a oni znaju što im je činiti i kako doći do cilja.
nije Hilal nego Halil, dragi brzopleti novinaru