Hrvatski rukometaši osvojili su srebrnu medalju na Europskom prvenstvu. U finalu igranom u Stockholmu Červarovi izabranici izgubili su od Španjolske s 20:22.
Nažalost, hrvatski rukometaši niti u svom trećem finalu na europskim prvenstvima nisu uspjeli osvojiti zlato, jedinu veliku medalju koja im nedostaje.
Luka Modrić poslao je iz Madrida video-poruku potpore našim rukometašima, na tribinama stadiona u Stockholmu nakrcalo se gotovo deset tisuća naših navijača, među njima i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, nogometni reprezentativac Ivan Perišić. Sve je bilo spremno za veliko hrvatsko slavlje u Stockholmu...
Finale je počelo našim sigurnim hodom, s početnim vodstvom od 2:0, pa 3:1. U tim trenucima, u jednoj zapanjujuće sporoj, nimalo atraktivnoj i nimalo eksplozivnoj izvedbi, lakoćom smo održavali prednost, držeći Španjolce na sigurnoj udaljenosti.
Činilo se u tim trenucima kako španjolski veterani nikako ne mogu pronaći protuotrov za našu 5+1 obranu, te kako ih već počinje loviti nervoza. Jer, kada se i činilo kako se približavaju i kako su spremni za preokret, uvijek im se ispriječila naša čvrsta barijera u vidu čvrstoga bloka, ne i pretjerano raspoloženih vratara.
Takva igra bila je voda na naš mlin. Našu momčad vukao je raspoloženi Igor Karačić, dok je uz njega najviše pokazivao kapetan Duvnjak, siguran realizator tri sedmerca. Na žalost, izostao je doprinos ostalih naših igrača kako bismo već u prvom dijelu prelomili utakmicu i stigli do prednosti.
U 19. minuti Hrvatska je ipak otišla na tri pogotka razlike (10:7) i odjednom se na horizontu izdaleka počelo pomaljati prvo naše europsko zlato. Međutim, ispostavilo se kako je to doista bio ključni trenutak prvoga poluvremena. Naime, u tom trenutku naša izvedba odjednom je doživjela neočekivani zastoj.
Španjolski izbornik na gol je stavio vratara De Vargasa, koji je spustio roletu i počeo braniti poput hobotnice. Čak je i Domagoju Duvnjaku obranio sedmerac, a razgoropadio se bradati Maqueta počevši zatrpavati naš gol. Ta kriza naše igre rezultirala je sa čak 11 minuta bez postignutoga pogotka, a Španjolci su počeli dobivati sigurnost i samopouzdanje.
Nije pomogao ulazak Cindrića umjestio Karačića, naši vratari bili su sve nemoćniji i Španjolci su do kraja poluvremena uspjeli doći do potpunoga preokreta. U 28. minuti prvi put su došli do vodstva (11:10) i tu su prednost održali do kraja prvoga poluvremena.
Bilo je to jedno osrednje poluvrijeme naše reprezentacije, jedmo od najslabijih na Europskom prvenstvu. Očito je umor učinio svoje, jer naši su protiv Norvežana odigrali doista iscrpljujuću utakmicu.
U nastavku utakmice igra se s obje strane još više razvodlila i usporila. No, i u takvim, slow motion ritmu, Španjolci su uspijevali održavati prednost. Tako su u jednom trenutku uspjeli doći i do četiri pogotka prednosti (16:12).
Pa ipak, veliko hrvatsko srce i ogroman inat iznenada su se opet razbudili, zagrmila je publika s tribina i španjolska prednost polako se počela otapati. Tako smo nekim nadljudskim naporima došli do 18:18, a u 54. minuti napokon smo i poveli pogotkom Luke Stepančića.
U tim trenucima Španjolci su nam se nudili kao na zlatnom pladnju, nikako nisu uspjeli prbiti našu obranu, ali na žalost naša reprezentacija manifestirala je potpunu nemoć u napadačkim akcijama.
Kod rezultata 20:20 naša reprezentacija imala je napad za izjednačenje, ali dogodio se katastrofala kiks Karačića - pogreška u koracima dok nikoga nije bilo oko njega, i tu je priča bila završena. Alex Dušebajev zabio je 22:20 i donio Španjolcima novo europsko zlato.
Španjolci su najuspješnija rukometna nacija na europskim prvenstvima s ukupno osam medalja, Hrvatska i Danska imaju po šest, a Francuska pet. Šveđani su osvojili rekordna četiri europska zlata, po dva imaju Francuzi, Danci i Španjolci. Šteta, jer ostarjela Furija bila je u Stockholmu zrela za poraz.
>> Pogledajte hrvatske navijače u Stockholmu
Mislio sam da nema veceg igraca sa manjim mudima od Kopljara sve dok nisam upoznao Stepancica.