Ljuta sam samo na sebe, nije kriva ni kiša, ni klizavi krug, ni Ahilova tetiva već isključivo samo ja, kazala je nakon četvrtog mjesta u bacanju diska na Olimpijskim igrama u Tokiju Sandra Perković. Sandra se rasplakala pred dvojicom hrvatskih novinara i vrlo je emocionalno podnijela ostanak bez olimpijske medalje.
Sada se vratila u Zagreb gdje su ju u zračnoj luci dočekali najmiliji, a ona je sa svojim trenerom stala pre novinare i odgovorila na pitanja:
POGLEDAJTE DOČEK ZA SANDRU:
- Olako ste shvaćali zlata u Londonu i Riju, a ovo je dokaz koliko je teško. Nemam za čime žaliti, tek imam 31 godinu i samo se trebam okrenuti naprijed i pripremiti se da se iz Pariza vratim s najsjajnijim odličjem - rekla je Sandra.
- Ne trebaju meni niti porazi niti pobjede da bih znala da su neke osobe uvijek uz mene - rekla je, nakon što je zagrlila emotivno majku.
- Ako je cijena što sam nosila hrvatski stijeg ta da sam završila četvrta - neka je.
- Rio je bio puno bolje organiziran nego Tokio. Svaka čast Japancima. Možda su oni radišni, ali nisu uopće snalažljivi u ovakvim situacijama, osobito kada je u pitanju korona sezona.
Finale je otvorila s rezultatom 62.53 m što je bio peti rezultat prve serije, u drugoj seriji je pogodila mrežu, a onda je uslijedila pauza zbog jakog pljuska koji se srušio na Olimpijski stadion u Tokiju. Prekid je trajao skoro sat vremena, a Sandra se na bacalište vratila s rezultatom 65.01 probivši se na četvrto mjesto.
Nažalost, četvrta serija je donijela slab hitac ispod 60 m pa je Sandra napravila prijestup, a niti peta serija nije donijela ništa dobroga, pogodila je mrežu. U posljednjem pokušaju bacila je 63.25 što nije bilo dovoljno za odličje.
"Ako je cijena što sam nosila hrvatski stijeg ta da sam završila četvrta - neka je. ". Može li mi netko objasniti kakve veze ova izjava ima s bilo čim?