Ako u konkurenciju ne uvrstimo Eurobasket u Sloveniji 2013., kada je navijačka podrška našoj reprezentaciji bila bolja nego u Zagrebu 2015., onda su hrvatski košarkaši upravo u Cluju imali najbolju podršku s tribina (izvan Hrvatske) u posljednja dva desetljeća.
Možda ovih 90-tak navijača nije najveći broj "supportera" koje su naši u tom razdoblju imali, ali su svakako bili najglasniji i najuigraniji, jer im je organizator omogućio da se grupiraju.
- Našim navijačima skidam kapu. Ja im čestitam i nadam se da će nas u ovakvom broju, ako ne i većem, podržati i u nokaut fazi - kazao je Kruno Simon dodavši da se nije tome nadao:
- Nisam mislio da će se u Cluju pojaviti toliko njih. Mi igrači smo oduševljeni i to nam daje poticaj da probamo napokon napraviti taj korak više.
A taj poticajni ambijent na tribinama su stvarali navijači iz Zagreba, Varaždina, Osijeka, Šibenika... ali i iz Hercegovine. A njima nije uspjelo unijeti zastavu Herceg Bosne niti onu na kojoj je pisalo "Neum Hrvatska" no to je i razumljivo s obzirom na to da Fiba zabranjuje mahanje zastavama s imenima gradova iz drugih zemalja. No, sve to nije spriječilo pristigle Hrvate da, premda malobrojni, budu svojevrsni šesti igrač Petrovićeva sastava.
A njihova kostimografija ovaj put je imala uočljiv dodatak. Pored kockastih majica i hlača, šalova, vaterpolskih kapica i inih prepoznatljivih rekvizita, najuočljivija su bila tri "fantoma" koji su na leđima imali ispisano "Babo", "Šarić" i "Croner". Dečki su tijekom utakmica bili u tijesnim crvenim kostimima s hrvatskim grbom, koji podsjećaju na one bobističke, ali okrenutim naopačke te su tako pokušavali koristiti kapuljače kao fantomke.
- To nam je zabranila policija, jer zabranjeno je navijati s tribina prekrivena lica – kazali su nam ovi simpatični dečki iz Jaske kojima je uspijevalo privući pozornost svih kamermana i fotoreportera.
Činili su to i s transparentima na kojima je pisalo "Bogdanovic for 3", "Spusti se Šiši", "Vrijeme je za tehničku Aco" te "23.09. 2005. Lamonica never forget". Srećom pa se ovaj sudac umirovio te Fibi ne smeta taj transparent koji podsjeća na onaj Hrvatskoj ukradeni polufinale u Beogradu prije 12 godina.
Dečki su kostime naručili iz Engleske, a kockice su sami nadodali. S obzirom na to da im je kostimirana premijera uspjela, "fantomi" su poručili.
- Mi za Istanbul nemamo novaca, no ako netko ima volje sponzorirati nas mi ćemo otisnuti njegovo ime, ili ime njegove tvrtke, na naše kostime. Očito je da smo u ovom izdanju zanimljivi. Uostalom, kad hodamo ovako po gradu imamo barem 25 fotografiranja dnevno.
Fantomi su u Cluj došli automobilom, jer za zrakoplov nisu imali novaca. Mateo je student novinarstva, Fran je diplomirao ekonomiju, ali je bez posla, a Filip je teniski trener.
Za razliku od njih skupina Varaždinaca je u Cluj doletjela. Goran, Tihomir, Marko, Damir i Nenad planirali su put pravovremeno.
- Zarana smo kupili avionske karte po 100 eura pa smo ovamo došli zračnim putem, a cugu smo poslali zemaljskim putem jer ovdje nema nikakve pijače u krugu od kilometra oko dvorane - kazali su nam Varaždinci.
Glasni i veseli su bili i momci iz zagrebačkih Gajnica (dva Gorana, Ivan, Neno, Miha, Marino, Josip, Miro). Oni su rentali kombi i za devet sati, preko Mađarske, došli do Cluja. Većinom su navijači Cibone, a među njima ima i studenata pa nam tako Ivan ističe:
- Ispitni se rokovi bliže, no znaju se prioriteti, a to je hrvatska košarkaška reprezentacija.
Hoćete li u Istanbul, za reprezentacijom?
- Jedino ako orobimo kiosk, pogodimo EuroJackpot ili tako nešto. Snage i volje imamo, ali love više nemamo - našalio se Ivan rekavši da su za ovaj izlet ukalkulirali trošove od 500 eura po glavi.
Simpatični su nam bili i otac i sin iz Šibenika, zanimljiv primjer sportskog turizma i unutarobiteljskog zbližavanja. Tata Marin i sin Roko Roman, bili su i na dva posljednja Eurobasketa, pa su nam rekli:
- Nama je ovo obiteljsko druženje. Na ovakvim putovanjima više se družimo nego kod kuæe gdje svatko juri za svojim obvezama – kazao je tata Marin.
Jesu li naši hrvatski navijači i u Cluju metnuli gore neku tablu HOS-a ili mahutali sa ustaškim obeležjima i zastavom?