Hrvatski nogometni reprezentativac Martin Erlić je tijekom proteklih godina postao standardni član momčadi Zlatka Dalića i talijanskog Sassuola. U dresu vatrenih prikupio je osam nastupa, a za talijanskog prvoligaša nastupio je čak 29 puta. Najveći uspjeh u reprezentaciji bilo mu je osvajanje brončane medalje u Kataru. Međutim, Erlića u javnost izdvaja njegova skromnost i jednostavnost. Tako se jednom prilikom društvenim mrežama proširila slika Erlića kako svojoj obitelji pomaže pri poljoprivrednim radovima u Tinju, mjestu između Biograda i Benkovca.
Obitelj Erlić marljivo se bavi poljoprivredom. Imaju po 500 stabala maslina i višanja. Vinograd broji čak 1000 trsova, a uzgajaju mrkvu, luk, češnjak, grašak i bob. Uz to imaju stado ovaca, svinje i kokoši. Erlić je istaknuo kako je tijekom odrastanja naviknuo na pomaganje roditeljima i kako mu nikakav posao nije težak. U emisiji Roberta Knjaza, "Knjaz kod vatrenih", pričao je o svom skromnom djetinjstvu.
GALERIJA Pogledajte murale u čast Luke Modrića. Kapetana vatrenih obožavaju u Hrvatskoj i inozemstvu
"Kada sam se rodio, moji su živjeli u štali. Bile su životinje u jednoj prostoriji i od njih nas je dijelio samo jedan zid. Bilo je jako teških trenutaka i skupljanja buca. Koliko danas samo Hrvata skuplja boce... Nije sramota, ali to nikada nisam rekao. Takve neke stvari volim inače zadržati za sebe", rekao je Erlić pa ispričao čemu su ga učili roditelji
"Otac me naučio da zadnjih 10 kuna podijelim s prijateljima. Uvijek mi je govorio da je bitno da me ljudi cijene, a ne da me pamte kao škrtu i sebičnu osobu. Uvijek pozdravljam svaku osobu, to radim iz poštovanja. Od čistačice u klubu pa do direktora. Osvrnuo se i na rad u polju: "Išao sam vaditi krumpire. Oni me ne zamaraju s tim, ne žele da idem raditi s njima, ali ne mogu uživati dok oni rade. Uvijek se opustim kada idem dati ovcama jesti u štali. Mljackaju kad jedu, ali je opuštajuće."
Martinov otac Nino ispričao je anegdotu iz djetinjstva hrvatskog reprezentativca. "Pored kuće stajali su kamion i cisterna. Ušao je u kamion, podignuo ručnu i razbio mi i kamion i cisternu. Izađemo iz kuće, gledamo mi gdje je on, a on sjedi u travi i pita me 'gdje su mi šlape'. Ja ljut kao paprika, a on meni o šlapama", govori Nino Erlić, a njegov sin otkriva kako mu je životna želja imati vlastitu farmu: "Moja velika želja je imati konja i možda više. Imati farmu manju gdje će moja djeca moći odrasti jednog dana. Životinje pružaju jednu posebnu ljubav. Da sam životinja bio bih konj."
Martinov je nogometni put započeo kad mu je bilo devet godina u NK Raštanama, a zatim je otišao u Dinamo. "Išao sam putem na kojem je bilo puno kamenja, a oko mene šuma. Znali smo i po mraku ići s treninga, ali taj put smo znali zatvorenih očiju. (Kad sam otišao u Dinamo) plakao sam svaku večer prvih mjesec dana. Nisam mogao nazvati majku i oca, rekao mi je ako vidi da plačem, da se odmah vraćam kući. Zvao sam sestre i braću. Nije lako, ali isplatilo se. Nisam bio tehnički potkovan, ali sam radio više od drugih. Prije spavanja sam radio vježbe stabilizacije. Znao sam da će mi se to isplatiti. Malo po malo i to bude puno."
Zanimljivo je i da je po struci kuhar. "Bio sam jedan od boljih u struci. Dan danas volim biti u kuhinji i raditi pripremu. Moj je moto tjestenina i rižoto. Ručak bih napravio Severini, bio bi to neki riblji specijalitet, Losos ili tako nešto. Večeru bih napravio Cristianu Ronaldu, skuhao bih mu pileće nogice i iznutricu. On neka pere suđe, a ja ću večeru napraviti", kazao je Erlić pa otkrio još jedan od svojih snova: "Kao mali sam navijao za Hajduk i nadam se da ću jednog dana zaigrati na punom Poljudu."
VIDEO Dominik Livaković u velikom problemu. Treba li ovo zabrinuti Dalića? 'Navijači su mu okrenuli leđa'
Martine, i tvoje vrime će dojti. Nije za nas Dalmatince Dinamo, Sassulo, Hoffenheim. Ili Madrid ili Split.