Jedna možda nezapažena, ali i te kako značajna, simbolična scena zbila se jučer na Parkenu u 114. minuti utakmice. Luka Modrić, smlavljen od umora, posve na izmaku snaga, prepustio je svoje mjesto kiptećoj mladenačkoj energiji Luki Ivanušecu.
Dvije su simbolike u tom jednom detalju: kapetan Luka, duboko u 36. godini, ostavlja srce i dušu na terenu u jednoj od najdramatičnijih utakmica koje je ikada odigrao, a istodobno širom otvara vrata teškome, bolnome, ali neizbježnome procesu umirovljenja i promociji novih poletnih, snaga prštavoga zanosa. Jedan umorni Luka odlazi u legendu, a drugi Luka na raketni pogon uletava na najveću pozornicu.
Vatreni, bili ste i ovoga puta naš ponos i, barem na petnaest ludih minuta, naša vjera da još uvijek spadamo u europski vrh! Samo se uporni, nepokolebljivi, do bola zaje...i Hrvati mogu vratiti iz onakvoga ponora, od 1:3 do 3:3, i gotovo nokautirati trostruke prvake Europe. To se trebalo i dogoditi da su mlitavi Kramarić i maestralni Oršić imali samo zericu više koncentracije. Obojica su zapucali meč-lopte kod rezultata 3:3. Vrtjet će ih još dugo u svojim glavama i žaliti, jer Furiju smo doista imali na koljenima.
Na kraju, gotovo pa bizarno izgledala je jučer poruka Ivana Perišića okačena na njegovom Instagramu, garnirana fotografijom dresa s brojem 4: 'Večeras jače!'. Jače, u čemu, Ivane? U probojima po lijevom krilu, u razornim šutevima ljevicom i desnicom, u briljantnim asistencijama i nebeskim skokovima?
Na žalost, ništa od toga, jer taj koji bi takvo nešto demonstrirao protiv Španjolaca jučer je, umjesto u Kopenhagenu, sjedio pred televizorom u rovinjskom hotelu. Da si se cijepio, majstore, bilo bi još i brže, više i jače od Hrvatske! S Perišićem ona bi imala mnogo veće izglede protiv Španjolaca.
Taj je bizarni slučaj korone poraz HNS-a, koji nije uspio osigurati da mu svi akteri angažirani na Euru u rovinjskom 'balonu' budu cijepljeni, i naravno jednoga nepromišljenoga pojedinca koji si je umislio da mu korona ne može ništa. Ivan Perišić bio je mnogo puta čudesni i opjevani junak Hrvatske, a sada ćemo ga pamtiti i po kolosalnom autogolu i neodgovornosti koja nam je oduzela najboljega igrača.
Ostaje dojam da se moglo više... No realno, ovo prvenstvo su obilježile nevjerojatne pogreške izbornika... Potpuno je izvan pameti da se u 4 utakmice (jednoj pripremnoj i 3 na prvenstvu) forsira taktika s Rebićem i Kramarićem koja se svaki put, ali baš svaki put pokazala totalnim promašajem... Nakon 3 utakmice, on opet složi isto i danas. E to, ne da nije jasno, već je nepojmljivo... Svi ostali, na svim pozicijama su odigrali nešto, Rebić nije odigrao ništa, a niti Kramarić nije bio puno bolji... Nevjerojatno...