Slaven Bilić jednom je prilikom govorio o Luki Modriću, Eduardu da
Silvi i Vedranu Ćorluki. Istaknuo je da su to dečki koji su se sami ili
zajedno sa svojim obiteljima probijali kroz život, koji nisu dobili sve
na pladnju. I zato su takvi i na terenu.
Ničega
se ne sjećam
Ta su tri hrvatska nogometna bisera danas u Engleskoj, u najplaćenijoj
ligi na svijetu i svaku funtu koju tamo zarađuju zaslužili su.
Danas u Dinamu nema Luke, Dudua i Čarlija, danas tamo stanuje mnogo
stranaca, ima i mnogo igrača koji jako lijepo zarađuju, ali ima i
klinaca koji nas podsjećaju na taj spomenuti reprezentativni trojac. Po
skromnosti, po nimalo lagodnom životu kroz koji su prošli.
Iako roditelji Ivana Tomečaka nisu šparali na skupim
kopačkama koje su stajale više od onoga što je
njegova majka mjesečno zarađivala. Dinamov klinac koji je od sedme
godine u klubu, koji je igrao za Lokomotivu postao je junak u
Vinkovcima s dva pogotka i asistencijom.
– Jedva čekam da odem u krevet, uopće nisam spavao, nisam
mogao zaspati! – govorio je dan kasnije Ivan Tomečak kojega
je Jurčić već prije poluvremena poslao na zagrijavanje.
– Kad sam ulazio, rekao mi je da igram ofenzivno desno, da
idemo “na glavu” – kaže taj
20-godišnjak koji je u karijeri igrao sve, desnog bočnog,
napadača, veznog. Uostalom, nije slučajno zabio golove, prije nekoliko
godina bio je najbolji strijelac Dinama na Ramljakovu turniru. Ta
generacija 1989. mogla bi biti veliki adut Dinama. Domaći klinci među
kojima su već u prvoj momčadi Badelj, Lovren i Barbarić, a u Lokomotivi
Havoić, Poljak, Pivarić i Maleš, osvojili su 2003. drugo
mjesto na Nike kupu, neslužbenom klupskom kadetskom europskom
prvenstvu, a iste su godine bili i treći na svijetu.
Ti dečki dišu “plavo”, uzbuđenje zbog
pobjede i velike partije Tomečak nije mogao ni opisati.
– Ne znam ni što mi je trener rekao, tko mi je sve
čestitao, ma ja se zapravo ničega ne sjećam! Tek sad polako postajem
svjestan što se zapravo dogodilo u Vinkovcima –
pričao je Tomečak.
Domaće
je domaće
Drugi, ne manje važan junak jest Ilija Sivonjić, dečko iz mnogobrojne
obitelji koji se sam probijao kroz nogometni život, preko Kamena
Ingrada i Intera do Dinama. U nj je došao potiho, na
marginama pompe kojom su dočekani brojni drugi, skupi igrači. Ta su dva
dečka pokazala kako se srcem igra nogomet, otvorili su sebi put do
zvijezda. Do njih ipak ne smiju prebrzo poletjeti. Budu li radom i
željom slijedili Luku, Dudua i Vedrana, mogli bi doći i do njihovih
karijera. A Dinamo bi malo češće morao zaviriti u svoje ili
okolna dvorišta prije negoli drugi put odriješi
kesu na skupom svjetskom tržištu. A ono ne diše
tako plavo kao ovi dečki.
DINAMO Junaci Dinamove pobjede u Vinkovcima, Tomečak i Sivonjić, nove zvijezde hrvatskog nogometa
