Ivana Fratnik (18) spada u red najtalentiranijih rukometašica u Hrvatskoj. Na posljednjem svjetskom juniorskom prvenstvu u Kini na kojem je Hrvatska bila sedma, bila je jedna od nositeljica naše igre. Igra na mjestu lijevog vanjskog pucača, a iz te generacije danas je u seniorskoj reprezentaciji Katja Vuković koja igra desno krilo. Možda bi u njoj bila i Ivana da nije slomila prst uoči uzvratne utakmice njezine Lokomotive protiv španjolskog Elchea u Europskoj ligi.
U rukometu zbog sestre
– Dogodilo se na treningu. Netko od mojih suigračica bacio je loptu prema meni, a pogodila me izravno u prst. Jako me zaboljelo, kad sam vidjela prst, znala sam da nešto nije u redu. Poplavio je i natekao, nisam ga mogla pomaknuti. U bolnici su odmah rekli da je pukla jedna koščica i oporavak traje gotovo mjesec dana – rekla je Ivana.
Ivana pohađa srednju školu za fizioterapeuta, a rukomet je počela trenirati u Lokomotivi.
– Rodila sam se u Sisku, ali sam se već kao mala s roditeljima preselila u Zagreb. U Sisak danas odlazim često, kod bake i djeda i tete. Inače, u osnovnoj školi probala sam neke druge sportove, ali je rukomet prvi ozbiljniji sport koji sam počela trenirati. Starija sestra trenirala je rukomet, a kako sam često s mamom dolazila na njezine treninge, meni se to nekako dopalo i rekla sam sebi – zašto ne probati. I tako sam u prvom razredu osnovne škole krenula na treninge rukometa. Sestra je u međuvremenu odustala. Imala je puno ozbiljnih ozljeda. Igrala je prvo za Lokomotivu, a onda za Udarnik iz Kurilovca na mjestu kružne napadačice – priča Ivana.
GALERIJA Hajdukov heroj pobjedu slavio u društvu poznate plavuše, svi komentiraju ovaj detalj
Kakvi su bili prvi treninzi?
– Prvo je to bilo više zezanje, a kada je krenulo ozbiljnije, odmah sam znala da je to sport za mene. Jednostavno se ne vidim nigdje druge nego u sportu, u rukometu. Izlasci me primjerice uopće ne zanimaju. U redu, znam, izaći možda jednom mjesečno, kada imamo slobodno. Kada sam upisala srednju školu, obaveza prema rukometu imala sam sve više. Stoga sam trenutačno na relaciji škola – dvorana.
Ima li u vašem razredu još sportaša ili sportašica?
– Ima, dosta. Većina nas nešto trenira. Ali samo Andelina Bouček i ja igramo u klubu koji se natječe u Prvoj ligi.
Jeste možda razmišljali o nekom drugom sportu?
– Ne, za mene postoji samo rukomet.
Tko vas je sve trenirao?
– Prva trenerica zvala se Mateja, od nje sam jako puno naučila. Sada mi je trener Vedran Krkač, ne samo u Lokomotivi, već i u reprezentaciji.
Jeste li srednji ili lijevi vanjski?
– Po potrebi. U Lokomotivi igram lijevog vanjskog, a u reprezentaciji srednjeg vanjskog. Više mi odgovara mjesto lijevog vanjskog pucača.
Iza vas su već dva velika natjecanja, europsko i svjetsko prvenstvo do 18 godina?
– Da, prošle godine smo na Europskom prvenstvu u Podgorici bile četvrte, a ove godine na Svjetskom prvenstvu u Kini sedme. Zanimljivo je da su nas oba puta na putu do boljeg plasmana zaustavile Dankinje. U Crnoj Gori smo od njih izgubile polufinale, a u Kini u četvrtfinalu. Žao mi je zbog tog poraza u polufinalu od Dankinja, izgubile smo samo s pogotkom razlike. Imali smo velika očekivanja u Kini, bile smo ista generacija, godinu dana iskusnije, ali dogodio se loš dan. Ništa mi ne vrijedi mojih devet pogodaka protiv Danske kada smo na kraju uvjerljivo izgubile – istaknula je Ivana.
Kako je bilo u Kini?
– Igrali smo u gradu Chuzhou. Put do Kine doslovce me je iscrpio, ne volim dugačka putovanja, pogotovo ne volim putovati avionom. Po dolasku se nisam navikla ni na vremensku razliku od šest sati. Zrak je bio prilično zagušljiv, teško sam disala. Da nismo imali klimu, ne bismo preživjeli. Od grada nisam ništa vidjela, bili smo samo na relaciji hotel – dvorana. Hrana je bila loša, pokušali su prilagoditi hranu za europske reprezentacije, ali nisu uspjeli u tome.
Sljedeće godine završavate juniorski staž nastupom na Europskom prvenstvu?
– Da, opet idemo u Podgoricu,. Nadam se da će ovoga puta biti medalja.
Već su vas zvali i u seniorsku reprezentaciju?
– Da, dvaput sam bila na pripremama. Na prve pripreme došla sam sa zakašnjenjem jer sam imala obaveza u školi. Drugo okupljanje morala sam odbiti jer sam ozlijedila zglob. U svakom slučaju vidim se u seniorskoj reprezentaciji za nekoliko godina. Na mojoj poziciji tu je od mlađih sjajna Bule koja je sad na Europskom prvenstvu. Inače, dosta pratim rukomet, muški i ženski, a od ostalih sportova volim gledati nogomet, pogotovo hrvatsku reprezentaciju.
Vidim se u Györu
Imate rukometnog uzora?
– To je Dankinja Nadia Mielke Offendal, koja igra na mjestu srednjeg vanjskog. Šteta što više ne igra za reprezentaciju, ima 30 godina, ali još uvijek igra na vrhunskom nivou.
Imate li kakav hobi?
– Ustvari nemam. Cijeli moj život trenutačno se vrti oko škole i rukometa, malo više oko rukometa. Uglavnom sam u sportskoj odjeći i obući, ali daleko do toga da se ne volim srediti, pogotovo kada je nekakav važan događaj. Najbolje se osjećam u trenirci, iskreno.
Gdje provodite ljeta, kada imate slobodno?
– Svake godine idem u Sukošan.
U Lokomotivi ima ugovor još dvije godine, a voljela bi igrati u Gyõru, u Mađarskoj. Vjeruje da će se još godinama baviti profesionalnim rukometom.
VIDEO Sigura pitali kome posvećuje pogodak Dinamu, odgovor nasmijao sve
