Nakon godinu dana rada u prodaji je velika biografija Velimira Zajeca, nekadašnjeg igrača, trenera i direktora Dinama, ali i Panathinaikosa. O legendi ta dva kluba, zagrebačkog i atenskog, autor knjige, nekadašnji reporter, među ostalim i Večernjeg lista, Sanjin Španović razgovarao je s 96 sugovornika iz svih faza Zajecove karijera te koristio više od 100 arhivskih članaka. Evo prvog od pet zanimljivih ulomaka koje donosimo iz knjige.
Marić zamalo otišao 1995.!
Martin Katičić bio je devedesetih na glasu kao bankar od najvećeg povjerenja Franje Tuđmana. Predsjednik uprave PBZ-a Zagreb u veljači 1995. postao je i predsjednik Dinama. Dolaskom Katičića smanjen je i utjecaj politike na klub, prisjeća se Zajec, koji u tome vidi glavni razlog zašto je prihvatio poziv tadašnjeg predsjednika kluba.
– Katičić je uspio neutralizirati miješanje politike u Dinamo, tako da mi tada nismo imali problema s političarima. Ja sam znao otići gore na tenis kada me Tuđman zvao, ali nije se tada tamo krojila politika kluba. A Katičić je u Dinamu bio taj koji je postavio svoja leđa kao zaštitu za sve naše dogovore. Bio je odličan, najbolji predsjednik Dinama s kojim sam surađivao – kazao je Zajec.
S tom slobodom u poslu Zajec je mogao početi stvarati novi Dinamo, koji je, raspadom bivše države i dolaskom rata, lagano utonuo u prosječnost. No, dolaskom Cice za trenera, potom i Zajeca za sportskog direktora, počela se slagati jaka momčad. Na kraju te sezone Dinamo je bio bod iza Hajduka, ali plavi su osvojili kup Hrvatske. U međuvremenu su dovedeni Štefulj, Krznar, Mladinić, Rukavina, Gašpar, Šarić, iz omladinskog pogona u prvu se momčad priključuju Marić i Šimić, a kostur momčadi su bili Mlinarić i Ladić.
Silvio Marić u tom je trenutku skoro otišao iz kluba, no upravo ga je Zajec spriječio.
– Zeku sam znao tada još kao tehničkog direktora iz kadeta i juniora Dinama. Kada je on došao opet za sportskog direktora, ja sam kucao na vrata prve momčadi i tog ljeta 1995. sam otišao na pripreme. U jednom trenutku me je Cico proglasio neperspektivnim, iako sam bio već kapetan U21 reprezentacije. Bila je to jedna dosta čudna situacija i onda sam otišao tražiti papire za ispis iz Dinama. Rekao sam da nema problema, da ako sam višak, da ću otići. I tu me je sreo Zeko i počeo me odgovarati. Govorio mi je da to ne radim, da budem strpljiv i čekam šansu. Stopirao je moj odlazak i moju posudbu. Tako mi je uvelike pomogao da ostanem u Dinamu i ne odem te 1995. – ispričao je Marić.
Jedan od posebnih pojačanja u tom periodu bio je i Mark Viduka, Australac hrvatskih korijena, koji će ostaviti velik trag u klubu. Za njega je Zajecu javio Mirko Bazić, nekadašnji Zajecov trener.
– Bazić je bio trener u Melbourneu i sugerirao da postoji sjajan napadač – govori Zajec koji je redovito igrao tenis sa svojim prijateljem, ginekologom Velimirom Šimunićem. Taj isti bio je teniski partner Franje Tuđmana.
Raziku platila država
– Slučajno sam saznao da delegacija vrha države, na čelu s Tuđmanom, ide u Australiju. Znajući da je Tuđman slab na Dinamo, uspio sam nagovoriti Šimunića da Tuđmanu kaže da Viduku nagovori na dolazak u Dinamo. I oni su to učinili, pozvali su Viduku i obitelj, i oni, kao hrvatski iseljenici, nisu mogli reći ne predsjedniku države. Tu je Tuđman odigrao veliku ulogu, iako me zeznuo za lovu jer sam preko Šimunića kazao da dogovore jednu cifru, a Tuđman je ponudio veću. Na kraju je ipak razlika plaćena preko državnog vrha, a mi smo dobili jednog od najboljih napadača Dinama – prisjeća se Zajec.
Druge zanimljive priče iz knjige “Zeko – biografija Velimira Zajeca” možete pročitati idućih dana u Večernjem listu, a biografiju možete kupiti u Bad Blue Boys Fan Shopu u Ilici 37, ili na web stranici www.zajec5.com po cijeni od 294 kn (tvrde korice), ili 252 kune (meke korice).
>>> Sjećanje na povratak imena Dinamo 14.2.2000.
Tuđman je Viduku doveo, a kolektivna histerija i ismijavanje, dijelom tzv. navijača, dijelom medija, otjeralo je tog igrača par godina kasnije. Spasio se u Celticu gdje je blistao.