Nogomet nije uvijek bio unosna i profitabilna industrija novca kakva je danas, zbog čega postoje igrači koji unatoč vrhunskim karijerama nisu postigli ekonomsku stabilnost. I upravo zato ulicama već godinama luta Apolinar Paniagua, legendarni paragvajski nogometaš koji nije imao sreće u životu.
GALERIJA Vatreni stigao u Zagreb na potpis ugovora s Dinamom
Nekadašnji napadač, koji je je igrao za reprezentaciju Paragvaja i branio boje najvećih klubova u toj zemlji poput Olimpije, Guaranija i Libertada na utakmicama Copa Libertadoresa, danas ima gotovo 78 godina. Prošle godine našao se u centru pažnje kada je snimljen na ulici kako odgovara na na pitanja jedne žene i nabraja svoje uspjehe u karijeri.
Međutim, bilo je vidljivo kako nije u dobrom stanju. Sjedio je na ulici, bez cipela i teško je razgovarao. Zbog toga su mu mnogi korisnici društvenih mreža ponudili pomoć. Godinu dana kasnije njegova situacija nije se previše promijenila. Boravi u jednoj ruševnoj kući blizu parka te gleda svoju unučad kako igra nogomet.
Me llega este video en donde se muestra la situación actual que vive un delantero paraguayo, Apolinar Paniagua qué pasó por el Pereira y salió campeón con Millonarios en 1972 pic.twitter.com/B9TpEHjRdj
— Hernán Peláez Restrepo (@eldoctorpelaez) March 3, 2022
Nevjerojatno je da ga njegova vlastita djeca još uvijek nisu primila u svoje domove iako žive u neposrednom susjedstvu. Lokalni frizer svrati s vremena na vrijeme i ošiša ga na klupi. Zanimljivo je i to da ga svaki dan prehranjuju frizer i njegova supruga pokraj žive djece koja su u blizini.
Apolinar Paniagua rođen je 23. srpnja 1946. u Yaguarónu. Osim momčadi za koje je igrao u Paragvaju, nastupao je i za Antofagastu (Čile), Deportivo Pereira (Kolumbija) i Tampico Madero (Meksiko). Osim što je stigao je do naslova prvaka, Paniagua se također pamti po tome što je postigao 2000. gol u povijesti Millonariosa 20. svibnja 1973. godine.
VEZANI ČLANCI:
Stanovnici već dulje vrijeme traže pomoć od države zbog zasluga koje ima u paragvajskom nogometu, ali pomoć je za sada izostala.
Neka bude skola svim onim penzionerima koji cuvaju stanove ogromne po dobrim lokacijama za unucad....ili vikendice i kuce i nekretnine. Koliko vas puta ta unucad/djeca dodju obici, koliko vas puta nazovu na telefon pitati kako ste, koliko puta nazovu ili svrate samo i samo kada trebaju nesto??? Samo cekaju da umrete i da prodaju onda sto se prodati moze, pa se kupi bijesni auto i obleka, pa putovanja dok se ne potrosi sve. Eno, Cire Blazevica djeca mu ni grob uredila nisu vec se svadjaju oko ostavstine. Savjetujem da prodate sve dok ste zivi, platite najskuplji i najudobniji dom gdje ce se dobro brinuti o vama i fino putujte dok mozete. Tako cete izbjeci da se dijeca ne svadjaju poslije vase smrti...Sto od novca ostane, podijelice na jednake dijelove i nema prepirke oko nekretnina. Dali ste im zivot i nista drugo im niste vise duzni.