Na put u Tokio, najbolji hrvatski tekvondaši i tekvondašice te džudašice, iz pripremnog kampa u Tokamachiju ispraćeni su od tamošnjeg stanovništa pokličima "Idemo Hrvatska" i transparentom "Sretno hrvatska momčad. Podržavam te od srca".
Ispratili su ih tako ne samo zaposlenici hotela Belnatio u kojem su boravili nego i neki od stanovnika tog gradića od 28.000 stanovnika. Među odraslima, odjevenim u dresove s prepoznatljivim crvenim kvadratićima, našli su se i neki klinci i klinceze koji još niti ne znaju što je i gdje je Hrvatska, ali su zato, u odorama s hrvatskim obilježjima, veselo mahali hrvatskim zastavicama.
- Bilo nam je fenomenalno. To su nevjerojatno pristojni, ljubazni i dragi ljudi koji su se na svakom koraku trudili da nam boravak bude što ugodniji. Nažalost, zbog protuepidemijskih mjera, s njima se nismo smjeli družiti. Štoviše, stalno smo uz sebe imali volontere koji su nam, na neki način, krčili put. Recimo, kada smo izlazili na parking do našeg autobusa koji nas je vozio na trening uvijek bi netko od volontera zaustavljao ljude na parkingu da ne bi došli u kontakt s nama. A kada smo se vozili prema Tokamachiju, na jednom odmorištu, oni bi prvo išli vidjeti da li u toaletu ima koga pa bi nam tek onda javili da li možemo ući ili ne - pričao nam je jedan od trenera u sastavu tekvondaške reprezentacije Dejan Mesarov.
Veza između Tokamachija, grada poznatog po turizmu, poljoprivedi i tekstilu (izradi kimona od svile) i Hrvatske traje još od 2002. i Svjetskog nogometnog prvenstva kada je hrvatska reprezentacija tu imala svoj kamp.
- U to ime možete vidjeti kamenu ploču s uklesanim imenima svih igrača. Zapravo, gdje god smo se mi kretali, a to je isključivo bilo između hotela i dvorane, bile su okačene hrvatske zastavice.
Doista je bilo lijep osjećaj, kažu nam tekvondaši, vidjeti da jedan takav gradić u dalekom svijetu diše hrvatski.
- Kad smo putovali prema Tokamachiju i natrag prema Tokiju odmarali smo oči u tom zelenilu, u pogledu na šume, polja riže. A onda smo stigli u megalopolis Tokio, iz jedne u drugu krajnost - prenio nam je Mesarov koji se zajedno sa sportašima u nedjelju uselio u Olimpijsko selo.
