Sergej Jakirović predvodnik je novog vala hrvatskih trenera koji će u godinama koje dolaze postaviti neke nove standarde. Zapravo, bivši trener Rijeke i novi trener Dinama već sada na tom tragu. O njegovoj afirmaciji razgovarali smo s ljudima s kojima je u dosadašnjoj karijeri blisko surađivao.
– Već na početku naše suradnje, u tih prvih šest mjeseci, govorio sam da me Sergej ugodno iznenadio pristupom i pogledom na nogomet, na situaciju na terenu. Sjećam se, kada je odlazio u Maribor, zvali su me slovenski novinari i rekao sam da mu treba vjerovati i dati vremena. Jer, teško je očekivati da se bilo koji mladi trener etablira u četiri-pet kola. Teško je u tako kratkom vremenu donositi nekakav konačan sud. S druge strane, morate imati sreću da nemate pritisak u natjecanju i da imate posložen klub. Morate imati igračku razinu kvaliteta kao preduvjet da trener raste s momčadi. Mnogo je trenera koji dođu u takvu situaciju pa je ne iskoriste. Sergej je sigurno moderan tip trenera, a i prije nekoliko godina, kada smo razgovarali o nasljedniku Nenada Gračana, kazao sam da bih već tada bez ikakvih sumnji dao priliku Jakiroviću. Došao je Igor Bišćan i napravio odličan rezultat. Sergej je definitivno potencijal za neke više razine – ističe Nenad Črnko, glavni čovjek Gorice u kojoj je Jakirović trenirao prvu momčad dvije godine.
Faza prilagodbe
Kada govorimo o toj višoj razini, teško je prejudicirati, to je sigurno neki mnogo veći klub?
– Jako mnogo situacija mora se poklopiti da bi vas neki veći klub angažirao. I sve te faze prilagodbe ne ovise samo o treneru već i o mnogim drugim segmentima. On sigurno ima taj potencijal. Hoće li se uspjeti nametnuti svojim mentalitetom, to je teško kazati. To govorim i svom sadašnjem treneru Željku Sopiću. Veliki klubovi baš i ne drže puno do osebujnih trenera. Mi u manjim klubovima trenerima možemo pružiti nešto što nije moguće u većim sredinama. A to su slobodne i otvorene ruke i vođenje i stvaranje momčadi po profilu kakav glavni trener vidi.
Imate li dojam da se počelo mijenjati stajalište o našim domaćim trenerima i da im se malo više počelo vjerovati?
– U Hrvatskoj smo do sada imali problem budžeta malih klubova i određene više razine trenerske kvalitete nisu bili dostupne. Sada je došao mladi val trenera, a s druge se strane spustila razina potraživanja trenera i igrača prema klubovima. Klubovi su se počeli okretati trenerima. Ni Sergej nije bio nepoznat trener kada je došao k nama u Goricu. Znali smo mi njega iz Sesveta. Naše mlađe uzrasne kategorije igrale su protiv Sesveta. Pripada kategoriji modernih mladih trenera...
U Rijeci je Jakirović u vrlo kratkom roku uspio promijeniti mentalitet momčadi. Što je njegov glavni trenerski forte?
– Povukao bih paralelu između njega i Željka Sopića. Kada su nas svi otpisali, tada je Sergej bio broj jedan, a Sopić broj dva, no postao je prvi. Inzistirali smo na karakteru pobjednika i na treneru koji može promijeniti mentalitet momčadi i uvjeriti igrače u svlačionici da mogu biti pobjednici te da u utakmici ne sudjeluju samo na terenu tih 90 minuta već i u cijelom pripremnom tjednu prije utakmice. Ne treba zanemariti da je u Rijeci Sergej imao odličnu logistiku Darka Raića Sudara, tu je i Damir Mišković koji svaki put omogući proračun do one razine koja je potrebna da Rijeka raste. I kada se poklopi takva sinergija, rezultat će doći i svi će biti zadovoljni. Kontinuitet je nešto drugo i tu treneri nerijetko ovise o stvarima na koje možda i ne mogu toliko utjecati, poput ozljeda, kartona ili širine klupe. Siguran sam da će Sergej, gdje god bio trener, uvijek iz svoje momčadi izvući maksimum – zaključio je Nenad Črnko.
Jakirović je svoj trenerski zanat brusio i u Sesvetama, a tada je na čelu kluba bio je Pero Karatović.
– Sergej živi nogomet 25 sati. Kad bismo se raspitivali o nekom igraču, nismo trebali tražiti uokolo niti pretraživati internet, samo bismo pitali Jakira. Od treće lige pa naviše, nema igrača kojeg ne poznaje. Maksimalno je u nogometu i potpuno je predan svom poslu. Istaknuo bih njegovu skromnost, nikada nije patio od nečega glamuroznog. U sportskom je smislu iznimno lukav. Zna se postaviti, što je još jedan pokazatelj da ima petlju. Jako je drag kao osoba, društven.
Gdje god je bio, napravio je pomake u svojim momčadima. Koji je njegov glavni alat?
– On se zna postaviti prema igračima i ima autoritet znanja, što je za momčad najvažnije. I kao igrač bio je lukav, veznjak koji bez mnogo trke ima veliki učinak. Njegove lopte imale su oči. Kod nas je trenirao juniore, bio pomoćni i glavni trener. Prošao je sve na strpljiv način i uz profesora Barišića postao ozbiljan trener. Uvijek ga zovemo našim trenerom i veselimo se njegovim uspjesima. Često se čujemo i gdje god je radio, ostavio je pozitivan trag. O njemu mogu govoriti sve najbolje, samo u superlativima. Ali zna vam on biti i zaje... kad treba. Ne dopušta nikome da od njega pravi bedaka. Na kraju krajeva napravio je selekciju i u Rijeci, odstranio sve ono što ne valja. I zato su rezultati tako dobri – kaže Karatović.
Odskočna daska
– Samo je pitanje trenutka kada će preuzeti neki ozbiljniji klub. Ovo do sada mu je bila odskočna daska za neku veću priču. Predodređen je za pravi klub. Baš kao što kod djece možete prepoznati tko će biti igrač, tako možete predvidjeti tko će postati pravi trener, baš kao Jakirović. Naravno, moraju mu se posložiti neke druge stvari. Kada je bio kod nas, imao je jasan cilj i strategiju. Nikada nije gomilao previše igrača na istoj poziciji da ne bi bilo negativne energije u momčadi. Čovjek koji vodi klub samo može poželjeti takvog trenera. Ima razumijevanja i surađuje. Ni kod nas nije bio megaloman niti je imao nekakve nerealne zahtjeve. Ali u svakom je trenutku znao što hoće i uvijek je iz momčadi izvlačio maksimum – rekao je prije deset dana Karatović i prisjetio se zanimljive zgode.
– U razdoblju kada je kod nas slagao momčad imao je tri-četiri pobjede, nakon čega je uslijedilo nekoliko poraza u nizu. Igrali smo u Kustošiji, koja je tada imala jedan bod, a izgubili smo 0:4. Iz tri udarca dali su nam četiri pogotka. Sjedili smo u restoranu na stadionu i pozvao sam ga da nam se pridruži. Od deset trenera, devetorica bi pomislila da će dobiti otkaz. Kazao sam mu da je isti trener koji je imao uspješan niz prije krize i da se nema razloga brinuti. Na kraju je završio u Gorici. Srećom ga neki bedak nije poslao u Dugo Selo ili Vrbovec, tko zna gdje bi završio. Hoću kazati, važno je bilo prepoznati njegovu kvalitetu, bez obzira na trenutačni rezultat, odnosno krizu. Ako se barem malo razumijete u nogomet, morate tako postupiti. U njegovoj eri u Gorici klub je zapravo zaradio najviše novca. Znam ljude u Zrinjskom koji o njemu imaju samo riječi hvale. Radujem se njegovoj budućoj velikoj trenerskoj karijeri.
Karatović je također govorio o tom nedostatku povjerenja prema trenerima, što je bila česta situacija u našem nogometu na svim razinama zadnjih godina.
– Dugo je bila kod nas mantra kako su treneri uvijek morali imati spremne kovčege. No, to ne bi trebalo biti tako. Ne možete u Istri, primjerice, dati priliku treneru i onda ga smijeniti nakon tri kola. Na kraju krajeva, zašto ste ga onda postavili. Morali ste ga poznavati, valjda je imao neke referencije da bude prvi trener. Treba vjerovati i dati priliku. A ako trener ne prepozna priliku i ne zgrabi je, onda tek treba raditi selekciju. Ne može svatko doći u Rijeku za trenera. Kod Jakirovića istaknuo bih da ima posložen privatni život, krasnu obitelj i suprugu. To je također preduvjet i za uspješnu trenersku ili bilo koju drugu poslovnu priču. Uz malo sreće, sigurno će napraviti velike stvari u trenerskom smislu – zaključio je Karatović.
Dugo smo ga čekali, želim mu svu sreću i puno uspjeha.