No, prije no što im je to pošlo za nogom, glavom, rukom, Hrvatska je 1998. godine osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Hajduk je nešto prije toga igrao u četvrtfinalu Lige prvaka, a Croatia (Dinamo, nap. a.) kasnije dva puta u skupini Lige prvaka!
Korupcija, krađa...
Pitate se kako? Hrvatska, jer je imala tu sreću da je većina juniora, svjetskih prvaka iz Čilea 1987., baš te 1998. godine bila u najboljim godinama, da su stasali u jakoj tadašnjoj YU ligi, te igrali u jakim svjetskim i europskim klubovima. Hajduk i Dinamo iz također sličnog razloga. Ali i zbog znatnih državnih ulaganja u dva najveća kluba. A baš s krajem njihovih uspjeha spoznavali smo gdje bi danas nogomet mogao završiti. Iz Hajduka je nestala ogromna lova (Vidošević-Rožić) pa se taj klub nikad nakon toga nije oporavio.
Croatia, koja je Tuđmanovim nalogom reketarila državne tvrtke, u naslijeđe je ostavila neisplaćene dugove igračima (Prosinečki, nap. a.) te je istodobno počeo i megalomanski projekt rekonstrukcije stadiona. Što će ostati državna, ali i velika Bandićeva sramota. Iz 90-ih su i Vlado Zec i Antun Novalić kao personifikacije kriminala u nogometu.
Što je donio novi milenij? Godinama je skupština HNS-a, kojom od 1999. predsjeda Vlatko Marković, mijenjala sustave natjecanja. HNS je izdavao licencije klubovima i kad je trebao i kada nije. Dopušteno je i da suci u sprezi s klupskim gazdama kroje prvake, pobjednike kupa, klubove koji su morali ispasti (H. dragovoljac, nap. a.). Pa ako ste pažljivije pogledali rezultate posljednjeg kola, igranog u četvrtak 13. svibnja, vidjet ćete da su slavili svi kojima je nešto trebalo. Slučajno?
U proteklih 20 godina državu je, samo s jednim četverogodišnjim prekidom, vodio HDZ. U to vrijeme propale su sve velike tvrtke, gotovo svi škverovi, a u preostalim divovima poput Podravke sada otkrivamo korupciju, kriminalno poslovanje, baš onakvo zbog kakvog je država u kolapsu. Sve se to odrazilo i na nogomet – zanemareno je ulaganje u infrastrukturu, klubovi su s gašenjem gospodarstva i privrede propadali.
Sve je to bilo i plodno tlo za ekspanziju huliganstva. Naime, dobar dio navijačkih skupina je svojim divljanjem otjerao ljude s tribina, ali i bio glavna prijetnja našim klubovima koje je Uefa već izbacila i željela izbaciti iz europskih kupova. No, s njima se nitko kvalitetno nije ni bavio.
Bobanu nitko ne valja
Je li glasoviti Zvonimir Boban čovjek koji bi mogao voditi nogometni savez i donijeti promjene? Boban bi to svojim intelektualnim kapacitetima mogao, ima i ideju ustroja nogometa, no jednostavno mu nitko ne odgovara. Ni u političkom, ni u nogometnom svijetu. I nema idealnog trenutka za korjenite promjene. Marković je sve uništio, no još je u Rusanovoj jer nema ni političke volje, a ni nogometnih ljudi koji žele krenuti ravno sa dna.
Krivci za propadanje HR nogometa su pod broj 1 stemac,pod broj 2 novinari koji uporno glorificiraju sve sto uradi hajduk,a pljuju po Dinamu.Sve dok budete slijepo puhati u njihova jedra prvenstva ce biti ocajna i klubovi ce ispadati od timova iz Luxemburga i Lihtestajna,a za to ponavljam nije kriv ni Dinamo,ni Mamic.