Volimo misliti o sebi da smo najgori na kugli zemaljskoj. I da nogomet nije imao veći problem od Mamića. E sad baš... Ni među osuđivanima nije broj jedan. Jeste li vidjeli tko je sve bio umiješan u onu igru pod okriljem noći kad su kao u nekoj kockarskoj parodiji šefovi najbogatijih europskih klubova krenuli na sve ili ništa ne bi li se odmetnuli i zaključali na zlatni kruzer nogometa (“dolje u luci barka nas čeka...”), a vi se drugi snalazite kako znate? Uzmimo za primjer tog Péreza. Režiser originalnih Galacticosa i svih kasnijih nastavaka tog projekta, mahniti skupljač trofeja i poduzetnik opsjednut idejom da bude veći od Bernabéua, s licem kao nacrtanim za one vijesti koje počinju s “30 osoba uhićeno je u operaciji španjolske policije kojom je razbijen lanac...” Vjerojatno bi se i tada pozivao na zakone tržišta. I pričao da za sve postoji objašnjenje. Postoji, čak i za sezonu u kojoj bi Real mogao ostati bez ičega nakon što je gazda igrao na sve. A što je navijačima nešto bolniji poraz od toga što ipak neće svakog drugog tjedna gledati Manchester City. No, može li sebi bilo kakav poraz objasniti netko tko se nakon godina provedenih u državnoj službi obogatio pokrenuvši firmu koja je čudom onda podobivala natječaje za sve javne radove u Madridu? Bilo je i neke sportske pravde u svemu tome, a koju su, lako moguće, hladnokrvno s bijele točke izvršili baš Ivan Rakitić i Sevilla, na koje Superliga svakako nije računala, u trenutku kad se pred Realom naizgled otvorila autocesta prema novom naslovu u Primeri. Baš kao što je bilo valjda zapisano da točku na kraj najduže vladavine u povijesti Italije udari Ante Rebić onim kulerskim udarcem u Juventusove rašlje. I da tu vladavinu prekine upravo trener koji ju je i započeo – Antonio Conte. Nakon što je pogodio još i s Allegrijem i Sarrijem, Juventusov gazda logički je u sebi zaključio da je on zapravo jedini zaslužan. I da za trenera može postaviti i konja. Ako je mogao Kaligula... Ali, gle vraga.
Za uspješne vladavine Juventusa, kojoj je upravo stigao kraj, i to na način da Stara dama još može ostati i bez plasmana u Ligu prvaka (ako će je ona uopće više htjeti), Agnelli je došao i pod istragu državnog tužiteljstva zbog malverzacija oko ulaznica za utakmice i povezanosti s ‘Ndranghetom. Za nešto se izvukao, za nešto platio simboličku kaznu, da bi na početku ove sezone koja će ga doći i glave izdanak glasovite plemenitaške obitelji uz pomoć trojice sveučilišnih profesora iz Perugie pokušao namjestiti polaganje ispita iz talijanskog, a time i državljanstvo nesuđenom pojačanju Luisu Suárezu. Kad su ulovljeni u skandalu do vrata, Agnelli i društvo svalili su krivicu na anonimnog direktora.
Uzmemo li u obzir da je u ekipi bilo i nekoliko američkih pustolova koje zarada zanima za “nijansu” više od nogometa, jedan prepredeni ruski oligarh, par trgovaca naftom te čak i neki autori omanjih ekoloških katastrofa, treba li čuditi da je stvar sa Superligom neslavno pukla (“neka pričeka, jer Amerika je zemlja daleka”) i da njene kolovođe čeka ona najteža kazna, u vidu rezultata? Zbogom, Serafino i ostala braćo... No, nada još postoji, jer i Real i Juventus mogu se, ako su zainteresirani, prijaviti za Azov kup u kojem se prošle godine zavrtjela lova kakve se ne bi posramili ni investitori u taj neostvareni nogometni resort. Što je Azov kup? Eh, jedna od briljantnih nuspojava pandemije dobivenih miješanjem koronavirusa, pohlepe za lakom zaradom i društvenog taloga koji se oduvijek lijepio oko nogometnih rezultata. U pitanju je zapravo fantomsko natjecanje klubova koje su određene kladionice imale u ponudi, a koje se “odigravalo” u Ukrajini u vrijeme strogog veta tamošnje vlade na održavanje sportskih manifestacija. Ipak, uzbudljivi dvoboji polufinala i finala našli su se u ponudama kladiteljima širom svijeta koji su dobivali na uvid i statistički učinak momčadi i igrača iz prethodnih mečeva. Kladionice su već i isplatile lijepe svote sretnim dobitnicima kad su one koje vjernim klijentima nisu ponudile Azov kup sumnjičavo sve prateći poslale svoje ljude u provjeru o kakvom je turniru riječ. Da bi ondje poljubili vrata zaključanog stadiona! I lijepo pozvali policiju...
Dok je nogometa, bit će i prevaranata oko njega. Neki su se nedavno izgleda ulovili i jadnoga Borne Sose. Jedina je razlika tko kreće s kakvim ulogom. I s kakvim zaleđem. Srećom, nogomet je puno više od toga. Nogomet su pomalo i navijači. I Rakitić sa Sevillom. I Lille pred naslovom u Francuskoj. I veliki Diego Simeone. Kao posljednji nogometni Ferguson...
