Damir Bičanić (32) jedan je od najiskusnijih i najkorisnijih igrača PPD Zagreba ove sezone, vidjelo se to i na Final Fouru SEHA Gazprom lige, naročito u polufinalu. Zagrebaši su odigrali odličan finale s favoriziranim Vardarom. Je li time i onom pobjedom protiv Celja sezona spašena nakon razočaranja u Ligi prvaka?
– Mnogi to potenciraju. Ne bih se složio da je sezona u Ligi prvaka bila loša jer je bila obilježena s puno ozljeda. Puno nam je bitnih igrača od veljače izvan stroja pa smo se krpali kako smo znali, naročito na vanjskim pozicijama. To nam je uzelo puno snage. Jedini kiks koji smo napravili u sezoni bio je taj poraz protiv Kristianstada u Zagrebu, ali ako pogledamo neke druge utakmice protiv Nantesa ili Löwena u gostima, onda možemo reći da je bilo i vrhunskih. Gledamo li kompletnu sliku, ona je pozitivna.
Jeste li imali do sada slučaj u bivšim momčadima da vas u jednoj sezoni zadesi tako puno ozljeda?
– Bilo je u Chamberyju isto trenutaka s puno ozljeda. To se događa. Samo što je Chambery tada bio momčad iznad PPD Zagreba, roster je bio jako širok. Moramo znati da je ova ekipa s puno mladih igrača, ima budućnost, ali ne možemo već sada Tina Lučina, koliko god je velik talent, baciti u vatru na jakim utakmicama. I to je onda opterećenje nama starijima. Nagrađeni smo tim finalom, a čekaju nas prvenstvo i kup.
Povratnik ste na ovaj prostor. Kad ste odlazili, ove lige nije bilo. Je li SEHA Gazprom liga pomak u odnosu na ono vrijeme kad ste igrali u Osijeku, Agram Medveščaku, Zagrebu...?
– Možda je teško povući paralelu jer je u vrijeme kad sam odlazio hrvatska liga bila dosta jaka. Imali smo pet-šest ekipa s vrhunskim igračima. Današnja je dosta pala u odnosu na to doba, ali SEHA liga je vrhunski projekt. Unatoč odlasku Mađara to je vrhunska liga s nekoliko odličnih ekipa. Čak bih se usudio reći da je sada treća najjača u Europi iza francuske i njemačke. Mislim da je bitna za naš prostor, odnosno zemlje koje sudjeluju. Naročito za jače momčadi jer, zamislite da PPD Zagreb i Vardar igraju samo domaća prvenstva, bilo bi im teško u Europi. Isto tako, važna je i za popularnost rukometa na ovim prostorima.
Je li dovoljno dobra za razvoj mladog igrača?
– Sigurno da znači kad neki tako mlad igrač dobije priliku u tako teškim utakmicama, vidjeli smo i da su se neki baš pokazali. Dobro je i da se tom ligom nekim mlađima otvorila minutaža i u domaćim ligama. Ako zamislimo da Pavlović ili Jaganjac imaju samo domaću ligu pa da u svakoj utakmici mogu zabiti po petnaest golova, to onda ne bi imalo smisla.
Je li moguće u perspektivi ostvariti takve uvjete da igrači zbog SEHA lige više neće morati odlaziti u Njemačku ili Francusku?
– Bit ću iskren. Ne vidim to u skoroj budućnosti. Možemo pričati što god hoćemo, ali profesionalni se sport vrti oko novca. Dobro, ne samo oko toga, ali kad imate strane klubove koji vas mogu platiti puno više, onda to nije zanemarivo. A i zov nekih klubova imponira. Daj Bože da možemo igrati jaku ligu za isti novac kao vani, ali ne vidim to u skorijoj budućnosti.
Sedam ste godina proveli u Chamberyju, a tri su francuska kluba sada u četvrtfinalu Lige prvaka. Klupski rukomet priključio se dominaciji trikolora na natjecanjima reprezentacija. Vidite li joj kraj?
– To je danas sasvim druga liga nego što je bila tada kad su dominirali Montpellier i Chambery, za njih su bila rezervirana dva prva mjesta. Sad je ondje 7-8 ekipa od kojih svaka može biti od drugog do četvrtog mjesta. Sve su to povukli uspjesi reprezentacija, popularnost rukometa nevjerojatno je eksplodirala, a njihovi reprezentativci imaju status božanstava. Što je najvažnije, u rukomet se ulaže, i to pametno. Ne samo u prve ekipe, nego i u drugu ligu koja je profesionalna, u mlade kategorije i škole. Mislim da je ona sada jača i od Bundeslige, ili će postati u sljedeće dvije-tri godine.
Izvjesno je da ćete ostati bez Pavlovića. Spominjao se Vardar, na kraju će u Melsungen. Da ste danas u toj poziciji, što biste vi izabrali?
– Bio sam u toj situaciji prije deset godina, čak sam bio i mlađi od Domagoja. Pa nema neke mudrosti, to je odluka igrača i kluba. Igrač takvog kalibra jednog dana mora otići van, to je naša realnost. Ja bih danas u francusku ligu jer se jako diže, zanimljiva je, ekipe su odlične, nema popuštanja ni u jednoj utakmici. Sve je posloženo. Osobno sam Bundesligu zaobilazio iako sam imao ponuda.
Imao je puno problema s ozljedama...
– Prvo, on je dečko koji svaku utakmicu ide sto posto. I onda, kad još dodamo stil igre s puno trke i padanja, bez izbjegavanja kontakta i s ulascima među jače igrače, onda su neminovne ozljede, mislim da im nije sam po sebi sklon. Želim mu da ga zaobilaze što više.
Jeste li zadovoljni onim što ste napravili i o čemu razmišljate nakon igračke karijere?
– Jako sam zadovoljan zato što znam kako sam došao tu gdje jesam. Igrao sam dvije godine u Zagrebu, pa deset godina u jakim europskim klubovima, Ademar Leonu i Chamberyju. Valjda znači nešto i kad te jedan klub zadrži sedam godina. Svake sam sezone bio ponajbolji igrač, a u reprezentaciji sam osvajao medalje. Vratio sam se u Zagreb svjesno u ovo vrijeme jer sam znao da mogu još puno pomoći ekipi, a ne da se vratim na samom kraju, da pokažem da još mogu. Nakon karijere? Završio sam jednu trogodišnju školu i sad sam upisao postdiplomski studij za magistra međunarodnih odnosa i diplomacije. Kažem mlađim dečkima da je za budućnost dobro iskoristiti vrijeme da se nešto pročita i nauči.
ne treba se hvaliti još jednom cash carry skolom