Hrvatski košarkaš u redovima Olympiacosa Nikola
Vujčić (30) na službenim je internetskim stranicama Eurolige odgovarao na
pitanja navijača diljem svijeta...
Među ostalim, navijače je od najnagrađivanijeg centra u Europi u
posljednjih deset godina zanimalo tko je najbolji igrač s kojim je ikad
igrao, tko mu je najteži protivnik i koji su mu ciljevi u budućnosti...
*Razmišljate
li o trenerskoj karijeri jednom kada okončate igračku?
- Sigurno je trenerski posao jedna od opcija nakon završetka
aktivnog igranja, ali nadam se da je taj trenutak još
daleko. Kada vrijeme dođe, intenzivnije ću razmišljati o
tome.
*Nedostaje li vam
Izrael i hoćete li se jednog dana vratiti u Maccabi?
- Naravno da mi nakon šest prekrasnih godina ondje nedostaju
moji prijatelji, moji kolege i ljudi iz kluba. Na neki smo način
postali kao obitelj. A što se tiče mogućnosti povratka, ne
znam. Nikada se ne zna što se može dogoditi u ovom poslu,
ali najmanje sljedeće dvije godine moja će momčad biti Olympiacos.
*Je li dodavanje
uvijek bilo tako važan element vaše igre od samog početka
vaše karijere, kada za suigrače niste imali tako vrsne
strijelce u momčadi kao što je to bio slučaj u Maccabiju i
sada u Olympiacosu?
- Dodavanje je oduvijek bilo važno u mojoj igri. Uvijek sam smatrao
košarku momčadskim sportom i moja je filozofija da nije
važno tko zabije, nego da momčad zabije. Dodavanje izražava i
poštovanje prema suigračima. Kada imaš
priliku dodati, dodaj. Jednom je prilikom Toni Kukuč rekao: "Postizanje
koša čini jednog čovjeka sretnim, asistencija usrećuje
dvojicu." To je, mislim, prava filozofija.
*Tko je najbolji igrač s
kojim ste ikad igrali?
- Mnogo je izvrsnih igrača, ali rekao bih Anthony Parker. Za mene je on
najkompletniji igrač s kojim sam igrao. Bio je sposoban za sve na
terenu. Mogao je igrati na svim pozicijama, mogao je zabiti, dodati i
bio je pravi momčadski igrač, nimalo sebičan.
*Kako se fizički
osjećate, služi li vas zdravlje kao u godinama kada ste dominirali
Europom?
- Fizički gledano mislim da sam ove godine možda u najboljoj formi. Prošle sezone bio sam ozlijeđen i na trenutke odvojen
od momčadi, ali upravo sam zbog tih ozljeda ljeto proveo trenirajući i
radeći na svojim mišićima. Zato mislim da nikad nisam bio u
boljoj formi.
*Kada biste morali izdvojiti
jednu, najbolju utakmicu u kojoj ste i vi igrali, koja bi to bila?
- Jedna od najvažnijih svakako je bila s Maccabijem protiv Žalgirisa u
posljednjem kolu Eurolige 2004. Kao što se vjerojatno svi
sjećaju, ona je izgledala za nas izgubljena, ali smo je dobili u
produžetku i izborili Final Four gdje sam kasnije osvojio svoj prvi
euroligaški naslov.
*Kojem ste igrač
najviše voljeli asistirati?
- Nisam baš o tome razmišljao jer volim dodavati
svim svojim suigračima. Ali kada bih morao birati rekao bih da sam s
najviše samopouzdanja dodavao Maceu Bastonu. Naposlijetku,
on je običavao svaku mu dodanu loptu zakucati.
*Koji vam je najteži
protivnik protiv kojeg ste igrali?
- Iako sam kratko igrao protiv njega, moram reći da je to Arvydas
Sabonis. Bilo je jako teško igrati protiv njega. Pored
činjenice da je bio 220 centimetara visok i težio 150 kilograma, bio je nevjerojatno
vješt. Čak i pred kraj karijere i dalje je bio nevjerojatan.
Za mene je to bilo fantastično iskustvo i imao sam priliku iz prve ruke
vidjeti kako je radio nevjerojatne stvari na parketu.
EUROLIGA