Valentina Bifflin, direktorica Hrvatskog odbojkaškog saveza, sasvim je iskreno govorila o svojim počecima u sportu koji nisu bili vezani za teren i igračku karijeru. Izazovi koje je prolazila u odbojci bili su sve samo ne jednostavni, no od samih početaka imala je potporu i povjerenje ljudi s kojima je blisko surađivala. Iako se Valentina Bifflin nikada nije bavila odbojkom u igračkom smislu, ovaj sport inficirao ju je toliko da povratka više nema. Njezine sposobnosti vođenja i organizacije prepoznate su i izvan granica Lijepe Naše, pa je tako postala predsjednicom Srednjoeuropskog odbojkaškog saveza, članica je financijske komisije CEV-a i FIVB-a, predsjednica Savjeta za sport djece i mladih RH, članica Skupštine HOO-a, članica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu, a tu je još cijeli niz funkcija koje potvrđuju o kakvoj se kvalitetnoj sportskoj djelatnici radi.
– Nikad nisam bila sportski tip i da me netko pitao na kojem mi je mjestu bio sport u životu, rekla bih – na zadnjem. Dok sam bila studentica radila sam razne poslove pa sam tako jednom prilikom završila kao hostesa na jednom turniru odbojke na pijesku. Pomagala sam svojim kolegama u organizaciji, dočeku klubova i komunikaciji s međunarodnim delegatima. Ljudi koji su tamo radili sa mnom, koji su vodili organizaciju, prepoznali su i vidjeli nešto u meni, uključili me u odbojkaške strukture i od tada pa do danas sam tu. Naš pokojni predsjednik Ante Baković uvijek je znao reći da odbojka čovjeka inficira, jednom kad ti uđe pod kožu više je se ne možeš riješiti. I kod mene je isto – prisjeća se.
Jedno je vrijeme radila u organizaciji u odbojci na pijesku, što se tada zvalo Hrvatski odbor za odbojku na pijesku. S Damirom Radeljićem organizirala je turnire u odbojci na pijesku u Hrvatskoj. U inozemstvu je to već tada bilo jako razvijeno, međutim u Hrvatskoj je to bilo tek u povojima pa se iz toga svega prvo razvio Open Magic Cup, pa Vip turnir i tako je to sve išlo nekim svojim tijekom. Nakon završetka fakulteta počela je raditi u realnom sektoru, međutim već 2004. godine dobila je poziv da se vrati u odbojku, ovaj put postala je glavna tajnica i to je bio prvi mandat s pokojnim predsjednikom Bakovićem. Zadržala se do 2008. Za vrijeme drugog porodiljnog Savez je završio u stečaju, svi su dobili otkaze i to je bio njezin sljedeći izlet u realni sektor. Međutim Ante Baković ponovno je preuzeo kormilo 2017. i opet ju je zvao da mu se pridruži i od tada je tu.
O odnosima s Antom Bakovićem, koji je bio istinski zaljubljenik u odbojku, Valentina priča kao o potpuno profesionalnima od samog početka. Rekla je da je uoči dolaska nije poznavao, došla je na preporuku Damira Radeljića 2004. u godini kada je Savez bio pred organizacijom Europskog prvenstva za seniorke.
– To smo uspješno organizirali 2005. godine. Međutim, onda je uslijedio niz nesretnih dugova iz prošlosti koji su se gomilali i Savez jednostavno više nije imao izlaza nego je završio u stečaju. Tijekom svih tih godina te izazova i problema s kojima su se suočavali postali smo ne samo prijatelji već smo njegovali gotovo obiteljski odnos – otkriva nam.
– Nama u komunikaciji i na sastancima riječi više nisu bile potrebne, dovoljno je bilo samo da se ponekad pogledamo i znali smo o čemu je riječ. Teško mi je o njemu pričati, on je bio čovjek koji nam svima jako nedostaje – istaknula je Valentina.
Nekadašnji savez je 2010. godine završio u stečaju s blokiranim računom, a kakvo je bilo stanje 2017. nakon primopredaje, opisala je Valentina Bifflin koja je tada s Bakovićem došla na čelo Saveza.
– Proračun je bio 4,5 milijuna kuna, vidljivi dugovi bili su 3,5 milijuna, a nakon što su izvan bilance iskočili sudski sporovi, dug se popeo na ukupno 4,2 milijuna kuna – kaže. Kada je došla u Savez i vidjela povelik minus na računu, što je prvo pomislila?
– Zadržala me samo ljubav prema poslu koji radim. Obožavam ovaj sport i mislila sam da je vrijeme da se odbojka odmakne od margina na kojima je bila proteklih godina. Oformili smo tim ljudi koji su donijeli toliko potrebnu pozitivnu energiju i onda je bilo puno lakše raditi. Bila bi velika šteta da se ta situacija samo tako pusti niz vodu. Prema mojoj životnoj filozofiji, nema problema, već samo izazova. Ne treba se bojati zasukati rukave i raditi – izričita je.
Zahvaljujući toj ljubavi i golemom entuzijazmu koji se prenio na veliki dio ljudi s kojima je radio, Savez danas funkcionira besprijekorno, igrački kadar i rezultati samo rastu. Velika međunarodna natjecanja i dobri rezultati više nisu nedostižni.
– Mi smo i sa seniorima i sa seniorkama već godinama na vrhu Europske lige. Od 2017. godine igramo svako Europsko prvenstvo. Seniorke su čak zaigrale i Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo, dečkima je to ove godine za dlaku promaknulo. U jednom trenutku u ovoj se sezoni činilo kao da ćemo ih 2025. gledati na Filipinima, međutim sport je pun izazova, okrutan i, kao što Luka Modrić kaže, lopta je okrugla. Netko netko pobijedi, a nekad izgubi. Svjetsko prvenstvo nije nam izgledno, međutim Europsko prvenstvo itekako jest i još se borimo, ne damo se. Trudimo se osigurati i organizirati najbolje moguće uvjete, igrači to prepoznaju i mislim da smo na uzlaznoj putanji s obje ekipe. Imam puno posla, pa kad me netko pita za radno vrijeme, obično kažem da ga nemam. U cijelome tom poslu najviše se veselim rezultatima i kad vidim da su svi zadovoljni načinom na koji radimo svoj posao. Nema ljepše nagrade nego kad čujete na ulici da ljudi pričaju o odbojci – dodaje.
Decentralizirali ste odbojku, nisu sva natjecanja više u Zagrebu, puno je toga čak i više u Zadru, a i u Osijeku. Zašto baš ta dva grada?
– Da biste organizirali međunarodno natjecanje treba slijediti kriterije koje propisuju Europski ili Svjetski odbojkaški savez. Za početak krećemo od predispozicija i kriterija koji moraju zadovoljavati voditelji. Dakle, nama za neko ozbiljno natjecanje, u odbojkaškom smislu, igraju isključivo bivše arene, pa onda uz dvoranu morate imati odgovarajući smještaj i blizinu aerodroma da biste osigurali sve potrebne uvjete za ekipe koje dolaze iz inozemstva. Puno je kriterija koje moramo ispuniti da bismo zadovoljili uvjete koji se propisuju i tu nam se sužava izbor. Arena Zagreb apsolutni je favorit svima i mislim da bi svi voljeli danas-sutra zaigrati u Areni Zagreb, međutim još nismo na razini da možemo staviti 25.000 ljudi u dvoranu. S druge strane, ograničavajući faktori često nam budu hoteli koje je u ljetnom periodu teško pronaći i ono što smo uspjeli pronaći nakon nekoliko godina traganja dvije su lokacije koje su nam se pokazale kao savršene destinacije, a to su Zadar i Osijek – pojašnjava.
Puno ste toga nabrojili, puno ste toga napravili. Najprije je tu bio Ante Baković, Frane Žanić također je bio u tom užem timu s vama, na mjestu predsjednika Saveza naslijedio je pokojnog Bakovića. Kakva je danas atmosfera?
– Mi smo posljednjih sedam godina organizirali više od 30 međunarodnih natjecanja. To je ozbiljna brojka čak i za puno veće saveze od našega. Međutim, to je bila naša strateška odrednica, jer nemojmo zaboraviti trenutak kada je Ante Baković ušao u Savez 2017. godine, proračun je tada bio oko 500.000, a dugovi više od 700.000 eura. Morali smo odabrati put kojim ćemo ići da bismo za početak sanirali dugove. Organizacija međunarodnih natjecanja pokazala nam se kao najbolji put da omogućimo reprezentacijama relativno povoljne nastupe na međunarodnoj sceni te da počnu stjecati nekakvo iskustvo igre u međunarodnom okružju. Svako to natjecanje daje nam platformu za sklapanje novih ugovora sa sponzorima, pa nova partnerstva. Nama su ta međunarodna natjecanja zaista služila kao vjetar u leđa i puno su nam toga dobroga donijela. Ante je bio veliki vizionar, pozitivac. On je ulijevao optimizam svima nama, čak i kad je bilo najteže. Nikad nije odustajao, uvijek ga je krasio osmijeh na licu i uvijek smo imali osjećaj da nam se ništa ne može dogoditi, da uvijek idemo samo naprijed. Tim se malo promijenio, naš stručni tajnik iz tog doba Frane Žanić danas je predsjednik, međutim nismo nas dvoje sami. U cijelu priču uključio se i bivši reprezentativac Ivan Donald Marić, koji je danas stručni tajnik, tu je i Iva Bule koja vodi mlade reprezentacije... Širimo ekipu ljudi i okružujemo se s bivšim sportašima i mladim snagama – zadovoljna je.
Valentina Bifflin rodom je iz Petrinje. U doba dvaju razornih potresa koja su zadesila Zagreb, a onda i Petrinju doživjela je mnoge emotivne, stresne trenutke. Zagrebački potres potpuno je uništio prostore Hrvatskog odbojkaškog saveza u Haulikovoj ulici, a potom je nakon potresa u Petrinji ostala bez doma. Drugi potres dogodio se taman kad se uselila u novi ured kod predsjednika Bakovića u njegovoj tvrtki u Zagrebu.
– Kao i svaka samohrana majka, djeca su doma sama, ja sam na poslu, tada je krenuo potres. U to vrijeme već smo svi imali aplikacije na kojima smo pratili gdje je potres, koje je jačine i kada se zbio. Dan prije najsnažnijeg potresa u Petrinji bio je jedan blaži, no budući da moje kćeri nisu bile doma i nisu ga doživjele, a svi prijatelji iz razreda jesu, tako su one htjele ostati doma. Morale su biti u centru događanja. I to se i dogodilo. Potres ih je zatekao u krevetu, nije baš bilo sjajno. Ja sam bila u Zagrebu na poslu. Odmah sam zvala doma, no mobiteli nisu radili. Sjela sam u auto i odjurila u Petrinju. Bogu hvala, svi su bili u redu, živi i zdravi, ali taj strah i neizvjesnost su neopisivi. No, Petrinja je mali grad, ima dobrih ljudi. Moje su kćeri, kad sam stigla, bile na sigurnom kod mojih roditelja. Ta nas je situacija zbližila i ojačala. Nakon toga smo se preselile u Zagreb – prisjeća se dramatičnih trenutaka.
Otkrit će nam da je uza svoj posao odbojkom "zarazila" i svoju djecu.
– Pa jesam. Moram prvo reći da sam se rodila takoreći s dvije lijeve i kao mala pokušala sam svašta trenirati. Ali kad netko nije za sport, nije. Evo, to je dokaz da ne mora svatko biti profesionalni sportaš da bi se danas-sutra afirmirao uz sport. Govorim to zbog toga što sport pruža toliko lijepo okružje i puno mogućnosti ljudima koji se žele afirmirati u nekoj od sportskih grana. Naš je sport danas kao nebrušeni dijamant, toliko mnogo pruža mladim ljudima i nije pritom nužno da svi budu vrhunski sportaši. Ali svakako trebaju biti vezani uz sport. Tu su zdravstveni učinci, mentalni i psihofizički razvoj – upućuje mlade, buduće sportaše naša sugovornica i dodaje:
– Sport je stoga oduvijek prisutan kod mojih kćeri. Nisam ja baš tu morala posebno gurati, oduvijek su imale afiniteta trenirati. Krenule su s gimnastikom, pa odbojkom, mlađa i dalje trenira, starija sada kreće u neke druge vode, ima želju uključiti se u odbojku na pijesku. Samo neka budu u sportu.
Hrvatski odbojkaški savez nedavno je s Prvom ekonomskom i sportskom gimnazijom napravio povijesni iskorak za hrvatski sport i naše školstvo. Ove je godine pokrenut projekt CRO team radi stvaranja novog kvalitetnog igračkog kadra pa će 12 najboljih mladih odbojkašica sljedeće četiri godine zajedno trenirati, živjeti, ići u školu, na pripreme i natjecanja. O tome odakle ideja i što očekuje od svega Valentina kaže kako je u svrhu stvaranja sustava razvoja igrača za reprezentativni igrački kadar posljednjih nekoliko godina putovala po Europi i pokušavala analizirati primjere dobre prakse u savezima koji imaju dobre uspjehe u odbojci. Analizirala je na koji se način razvija igrački kadar i to nije nešto što u svijetu nije poznato. Radi se o kampovima za igrače od najmlađe igračke dobi koji su u kompletnom sustavu razvoja nacionalnih saveza. Imaju svoju dvoranu, trenere, kampuse, suradnje sa školama. Igrači su pod budnom kontrolom ljudi koji odgovaraju za njihov razvoj. Turska, Italija i Poljska začetnice su takvih sustava i tamo je to već uvelike razvijeno.
– Mi smo mala zemlja, pa je takvo što teže napraviti i pokrenuti. No, ove godine uspjeli smo posložiti sve, raspisali smo projekt do detalja, predali ga na analizu Svjetskom odbojkaškom savezu, njima se to dopalo i odobrili su nam djelomično sufinanciranje projekta za iduće četiri godine. Također, pronašli smo velikog partnera u Hrvatskom olimpijskom odboru koji je isto prepoznao kao pilot-projekt i za druge loptačke sportove u budućnosti. Naravno, da bi se sve to ostvarilo potrebna je i suradnja s odgojno-obrazovnom ustanovom koja zaista sportašima omogućava treninge ujutro i poslijepodne te im omogućava neometano školovanje kada ne mogu dolaziti na nastavu, odnosno kada su na natjecanjima i pripremama. To je Privatna ekonomska i sportska gimnazija (PESG) u Zagrebu koja već dugo ima prilagođen program školovanja za sportaše i njihov ritam života. Uz to, sklopili smo ugovor s vrhunskom trenericom Svetlanom Ilić koja je dugo godina vodila razvojnu akademiju u Švicarskoj. Svi su preduvjeti ispunjeni. Igračice, njihovi klubovi i roditelji prepoznali su važnost ovog projekta, tako da ćemo sljedeće četiri godine imati kontinuitet razvoja koji će zasigurno u budućnosti donijeti dobre rezultate – rekla je Valentina Bifflin.
Još jedno veliko priznanje stiglo je na adresu Hrvatskog odbojkaškog saveza i direktorice Valentine Bifflin, koja je imenovana predsjednicom Savjeta za sport djece i mladih Republike Hrvatske. Izabrana je tako na čelo Savjeta koji čini sedam članova, redom poznatih sportskih djelatnika. Uz direktoricu HOS-a kao predsjednicu tu je još šest članova: Hrvoje Balen, Ana Čerenšek, dr. sc. Igor Jukić, Petar Krpan, dr. sc. Slaven Krtalić te Jakov Previšić. Zadaća je predsjednice i članova, kako stoji u odluci o imenovanju, "predlaganje mjera i aktivnosti koje će unaprijediti stanje tjelesne i sportske pismenosti djece i mladih u RH, povećati broj djece uključene u sport i sportsku rekreaciju u RH, zadržati djecu i mlade u sustavu sporta i sportske rekreacije, stvoriti navike za aktivni životni stil i cjeloživotno bavljenje sportom i sportskom rekreacijom te ostvariti pretpostavke za prepoznavanje i sportski razvoj talentirane djece za vrhunski sport".
Direktorica HOS-a i novoizabrana predsjednica Savjeta za sport djece i mladih RH o svom je imenovanju rekla:
– Ovo je prije svega priznanje Hrvatskom odbojkaškom savezu. Pokazatelj je to da je naš uspješan rad, pogotovo s mladim sportašima, prepoznat i na razini Ministarstva i jako mi je drago da se oformilo ovakvo tijelo. Meni je to osobno velika čast, ali i velika odgovornost. Međutim, u timu savjetodavnog tijela ljudi su koji svojim kompetencijama i stručnošću jamče da ćemo zaista uspjeti odraditi one zadatke koji se pred nas stavljaju. Vjerujem da ćemo u kratkom vremenu pokrenuti neke projekte i da će u konačnici naš rad rezultirati i nekim promjenama u sustavu sporta koje će služiti na dobrobit cjelokupnom sportu u Hrvatskoj, a prije svega u segmentu sporta djece i mladih, na poticanje djece na bavljenje sportom, njihovo zadržavanje u sportu, ali i ono što je ključno za sve naše sportove – prepoznavanje i zadržavanje najtalentiranije djece u sustavu sporta. Uvjerena sam da će kompetencije ljudi u timu pridonijeti, svaki u svom segmentu i svaki na najbolji mogući način, da će u konačnici naš rad rezultirati pozitivnim pomacima – zaključuje naša sugovornica.
Nije preporodila nego unoštila odbojku, a dokaz tome je CRO team koji je glupost malo žešća. Podobni i ekipa koja se uvlači u guzicu jednostavno ne pripadaju sportu i nikada ga neće razumjeti.