U mjeri u kojoj je današnji svijet satkan od suprotnosti i nepravdi, u istim razmjerima to je slučaj i s modernim sportom. Primjerice, nevjerojatno zvuči da prosječni nogometaš ovakva bljedunjavog Dinama, koji ne može ni prezimiti u Europi, zarađuje više od višestrukih svjetskih veslačkih prvaka i aktualnih olimpijskih pobjednika braće Sinković.
No, nažalost, živimo u neravnopravnom svijetu čija nam logika “zabranjuje” da se čudimo tome što realovac Luka Modrić u dva mjeseca zaradi više nego što će dvostruka olimpijska pobjednica Sandra Perković zaraditi u cijeloj svojoj karijeri. A sigurni smo da Modrić, koliko god poštovali njegovo loptačko velemajstorstvo, u svojem sportu ne predstavlja ni približno ono što Sandra predstavlja u bacanju diska. Štoviše, pribojavamo se da Modrić svoju domovinu nikad neće odvesti do medaljaškog postolja, dok je Sandra to već činila i činit će još puno godina.
Možemo žaliti i Sinkoviće
No, u toj priči, ističe Željko Jerkov, predsjednik Kluba olimpijaca, treba znati i ovo:
– Ništa ne smijemo gledati linearno. Mi samo možemo žaliti Sandru i Sinkoviće što ih njihova država još jače ne podupire, jer u niskobudžetnim sportovima to postaje presudno, ali ne smijemo biti oštri prema nogometašu poput Modrića koji igra u najbolje uređenom sportskom sustavu na svijetu kao što je Uefa i u najboljem klubu na svijetu. Ne zaboravimo ni to koliko ga ljudi na svijetu gleda dvaput tjedno i kako mu je kada prolazi kroz krizu, kada zasigurno nije lako biti Luka Modrić. Uostalom, zapitajmo se i to koliko će se dječaka početi baviti sportom zbog Modrića, a koliko će djevojčica poželjeti biti sportašicama zbog Sandre.
Takvi realiteti potvrdit će nam da “ni med cvetjem ni pravice”, npr. najpopularniji svjetski nogometaš Cristiano Ronaldo ništa bolje ne radi svoj posao nego što to čini dvostruki olimpijski i sedmerostruki svjetski prvak u džudu Teddy Riner, no njihove su zarade neusporedive. No, isti taj Riner zapravo je pravi bogataš prema olimpijskom pobjedniku u hrvanju Davoru Štefaneku, jer ovaj ima taj peh da živi u Srbiji koja sa sedam milijuna stanovnika nema takvo tržište sportske slave kakvo ima Francuska sa 67 milijuna stanovnika.
Dakle, ako ste roditelj i ako vam je, iznad svega, stalo do novca, onda je najvažniji izbor sporta pri čemu je nogomet, u Europi, izvan konkurencije. No, za one koji uspiju, vrlo su dohodovni još i košarka (posebice NBA liga) i tenis, a egzistencija se može osigurati i rukometom, odbojkom i vaterpolom, ali samo ako predstavljate svjetsku klasu. Ako ste pak tek solidan vaterpolist, onda vam je puno bolje da igrate nogomet trećoj njemačkoj ligi.
Ispaštaju mali sportovi
U takvim okolnostima modernog sporta najviše ispaštaju sportaši iz takozvanih malih sportova iz siromašnih zemalja. Jer, nekakvi tekvondaši, boksači ili hrvači iz zemalja kao što su Azerbajdžan ili Kazahstan, ako predstavljaju svjetski vrh, namire se u vlastitoj državi koja ih nagrađuje stanovima, automobilima, sportskim mirovinama, no puno je zemalja u kojima to nije slučaj.
U sportu današnjice amaterizam postoji samo kao termin za primanja sportaša koja nisu sukladna uloženom trudu i iskazanom majstorstvu. A to je problematika kojom se bavio i bivši olimpijac Damir Škaro, koautor dvije knjige na temu ekonomike sporta, a to su “Menadžment Olimpijskih igara” i “Kapital i sport”.
– Sport je postao gospodarska grana i na tržištu je kao i sve druge djelatnosti. A na tržištu su najbitniji pojmovi ponuda i potražnja pa se u tom kontekstu sve vrti oko televizije. Sportovi koji su popularniji i televizičniji, oni profitiraju. Nažalost, interes televizije nikad nije bio niti će biti proporcionalan težini sporta, pa tako ni cijena sportaša nije adekvatna uloženom, nego sve diktira televizijski marketing.
Majko mila,kakav retardirani naslov i članak. Zašto ti novinaru imaš veću plaću nego blagajnica u konzumu? Ona se sigurno više naradi nego ti.