Ne treba ni za čim žalim nakon ispadanja od dvostrukog svjetskog prvaka Argentine predvođene genijalnim Messijem; ni za porazom, ni za neobranjenim srebrom iz Rusije, ni za Zlatnom loptom. Plasman u polufinale Svjetskog prvenstva grandiozan je uzlet, a naša bajka priča u Kataru još nije završena: bitka za treće mjesto nije nikakva utješna nagrada, nego izazov i te kako vrijedan još jedne, posljednje runde muke, truda i odricanja. Vatreni, vi to možete!
A poraz od Argentine? Naime, koliko su prezentacije Hrvatske bile istinski golgeterski produktivne na ovome turniru, na kojemu je Hrvatska u pet prethodnih utakmica ostvarila samo jednu pobjedu u 90 minuta, nad Kanadom, njezin plasman u polufinale može se smatrati čudotvornim uspjehom. Oni su opet nadmašili sva naša očekivanja i sve nas zadivili svojim karakterom, mentalnom čvrstinom, vječito nasmijanim gardom pobjednika.
>> Pogledajte i video
Veliki rezultat na Svjetskom prvenstvu oduvijek je bio uvjetovan nazočnošću vrhunskoga napadača. To je kod nas nekada bio Šuker, poslije njega Mandžukić, Belgijcima je to u Rusiji bio Lukaku, Englezima Kane, Francuzima Giroud...
Hrvatska na žalost takvu klasu od Mandžinoga umirovljenja više ne posjeduje, a Petkovićeva eksplozija protiv Brazila bila je samo kratki, zaglušujući i zasljepljujući bljesak. U nedostatku boljih rješenja, Dalić je tako dva puta bio prisiljen posegnuti i za blasfemičnom idejom o Kramariću kao središnjem napadaču. To nije prošlo protiv Maroka, a kako bi onda moglo proći protiv betonski čvrste Argentine?
No, gledajući širi kontekst te klimave napadačke konstrukcije, dolazimo zapravo do fenomenalnoga zaključka: Hrvatska je toliko moćna, snažna i kapacitirana na drugim pozicijama da i bez opipljivoga, dojmljivog doprinosa napadača još uvijek oduševljava cijeli svijet i nepogrešivo ostvaruje sve svoje ciljeve: ona kontinuirano odlazi na velika natjecanja, periodično na njima briljira, sada će se boriti za treće mjesto na svijetu, a za pola godine i za naslov pobjednika prestižne Lige nacija. Hrvatska, kakva god bila, uvijek ima onaj pobjednički 'drive' i mentalitet – mi možemo protiv svakoga! Koje su to glave, ha!? Nenadmašne!
Dalić je stvorijo hrvatsko zajedništvo po cijelome svijetu. Mi smo pobjednici i biti ćemo uvjek pobjednici. To je poenta današnje utakmice, vidi se da se ne predajemo, vidila je milijarda gledatelja, budimo ponosni na naše dečke!