Tenis je brz, interesantan i vrlo atraktivan sport, pa nije čudo što se već stoljećima smatra jednom od omiljenih rekreacija na svijetu.
Svi znaju za Rogera Federera i Novaka Đokovića, koja su četiri najvažnija Grand Slam turnira i gdje su bili 2001. kada je naš Goran Ivanišević osvojio Wimbledon.
No, rijetki su oni koji znaju naizgled banalne stvari vezane uz ovaj dinamičan sport – na primjer, zašto su tereni za tenis crvene ili narančaste boje, a teniske loptice žute?
Po bojama terena se brzina loptice poznaje
Sigurno ste primijetili da posljednjih godina teniski tereni niču u različitim bojama.
Crvena i zelena su standardne boje teniskih terena, ali sve češće viđamo i plavu, ljubičastu, smeđu… Sama boja najčešće označava vrstu terena, no ponekad lako dođe do zabune jer na svijetu zapravo postoji čak devet različitih službenih vrsti teniskih terena: akril/poliuretan, umjetna zemlja, umjetna trava, asfalt, parket, zemlja, beton, trava i ostalo (modularni sustavi kao što su pločice, platno, hibridni sustavi i sl.).
Profesionalni turniri održavaju se isključivo na tvrdoj, travnatoj ili zemljanoj podlozi i svaka od njih drugačije utječe na igru. Kako?
Tvrdi tereni sačinjeni su od različite mješavine asfalta i betona, dok je površinski sloj obavezno neka vrsta boje ili premaza koji pruža manju razinu apsorpcije energije zbog čega teniska loptica odskače više i kreće se brže. Takve all-around terene voli većina tenisača, a US Open i Australian Open su jedini Grand Slam turniri s tvrdom podlogom.
Travnati tereni su nekada bili hit, no danas ih je sve manje zbog zahtjevnog održavanja kratko pokošene trave i zalijevanja. Možda se isprva ne čini tako, ali trava je uistinu najbrža podloga jer pruža male i niske odskoke loptica, pa igrači moraju trčati po terenu ne bi li je uspješno prebacili preko mreže. Vole je igrači s jačim servisom, dobrim volley udarcima i voljom za nadmudrivanje protivnika.
Najzelenija trava će uvijek biti na terenima Wimbledona u All England Clubu gdje o njoj brinu još od davne 1877. godine. Ukoliko ne želite pokrenuti raspravu među ljubiteljima ovog bijelog sporta, onda izbjegnite pitanje o tenisaču koji dominira travnatim terenima – statistika je čas na strani Rogera Federera, a čas na strani Novaka Đokovića.
Zemljani tereni su popularni u Europi
Zemljani tereni su napravljeni od mješavine kamena sitne granulacije (pijeska) i mljevene opeke koja im daje prepoznatljivu crvenu ili narančastu boju, ovisno o kutu gledanja i poziciji sunca prilikom gledanja meča.
Ta „neravna“ tekstura čini zemljanu podlogu najsporijom od sve tri „profesionalne“ podloge budući da granule usporavaju brzinu loptice. Međutim, loptice i dalje mogu odskočiti relativno visoko što je odlično za igrače sa snažnom defenzivnom igrom i koji vole igrati s osnovne linije.
Crveni tereni popularni su u Europi i Latinskoj Americi gdje ih smatraju najidealnijom podlogom za učenje tenisa zbog diktiranja same igre i proklizavanja. French Open je, primjerice, jedini Grand Slam turnir sa zemljanom podlogom, a Rafael Nadal smatra se kraljem zemljanih terena jer je čak 14 puta osvojio Roland Garros.
Loptica se bolje vidi na plavom terenu
Kada je riječ o boji profesionalnih terena, plava je danas omiljena boja tvrdih podloga. Otkako je US Open uveo plavu podlogu 2005., a potom i Australian Open 2008., diljem svijeta slijedili su taj trend. Razlog takve iznenadne promjene? Bili su uvjereni da plava boja pruža pravi kontrast žutoj teniskoj loptici, a igrači i gledatelji na tribinama i ispred televizora ju lakše mogu uočiti. I nisu pogriješili!
Dakako, ta se ideja svidjela i Ionu Tiriacu, vlasniku Madrid Opena koji je 2012. predstavio svijetu plavu glinenu podlogu. No, igrači je nisu prihvatili, a ni nestabilno vrijeme nije pogodovalo novom trendu jer je teren bio vrlo sklizak i neugodan za kreiranje igre zbog čega je ovaj model podloge postao skup debakl kojeg je sljedeće godine zabranio i sam ATP.
Žute loptice nisu uvijek bile žute
Svi znamo da tenis oprema nije potpuna bez loptice za tenis.
Otkad se prvi put koristila 1870. godine na desetke je puta mijenjala način izrade, veličinu i boju. Bila je od drveta, životinjske kože, dlake, vune, mekinja ili pluta povezanih konopcem ili zamotanih u krpu, te bijela i crna sve do 1972. godine kada je službeno odlučeno da se u profesionalnim krugovima koriste isključivo loptice od filca i prepoznatljive neon, fluorescentno ili kričave žute boje.
Iako su brojna istraživanja pokazala da su igračima najuočljivije tenis loptice narančaste boje, u obzir su se uzela i mišljenja gledatelja pred televizorima! Naime, tenis je sport kojeg prati milijarda ljudi diljem svijeta, a budući da se loptice često kreću brzinom većom od 160 km/h, gledateljima je ponekad teško pratiti njenu putanju – osim ako je žuta!
Do 2002. godine postojala je samo jedna vrsta teniske loptice za sve podloge, a danas se mogu naći profesionalne loptice svaki teren i svaku namjenu. Dlačice na tkanini su jedina stvar koja je svima ista jer smanjuju otpor vjetra, brzinu i odskok loptice. Loptica bez dlačica bi jurila brzinom munje i bila opasna za svakog tko se nađe na drugoj strani mreže!
Bili početnik, rekreativac ili profesionalac, bez kvalitetne opreme za tenis nećete zabijati aseve kao Ivo Karlović, uzvraćati forehand kao Federer ili imati backhand kao Đoković.
Najbolje je teniske loptice, rekete, tenisice i ostale dijelove teniske opreme vrhunskih brendova kao što su Babolat, Head, Wilson i drugi pronađite na web shopu Hervisa ili u jednoj od njihovih 15 prodavaonica diljem Hrvatske.
